Ništa novo… nažalost u ovome ima dosta istine (bar ovaj dio koji se odnosi na tumačenje trendova u američkom gospodarstvu, ovu svu pak politiku i socijologiju… to nitko ne može predvidjeti).
Pustimo mi sada to, nas treba prije svega zanimati naše domaće gospodarstvo i što učiniti da ga "spasimo". Već svatko od nas može puno toga napraviti: zamislite samo kada bi svi prestali kupovati strane proizvode pa umjesto toga kupovali domaće, mogli bismo smanjiti zaduživanje uz istovremeno povećanje potrošnje proizvoda domaćih poduzeća.
Država već ne radi dobro (ne slušajući struku), ako zabrljamo i mi građani… onda ćemo doživjeti katastrofu – na nama je izbor. Budućnost nikada nije unaprijed napisana -bit će onakva kakvom je mi stvorimo!
Naša može biti sasvim ok, možda čak i izvrsna, ali ako se "ne promijenimo", zasigurno nas uskoro čeka: velika katastrofa (jednako epohalna kao i što ovaj filozofira o SAD-u).
Sve ovisi o ponašnju Vlade/političara, poduzetnika, i SVAKOG GRAĐANINA. Ako vidimo da susjed kupi Milku umjesto Kraš/Zvečevo/Kandit, možemo ga mi koliko god hoćemo gledati sa prijezirom, ali dok tada ne kupimo sami duplo više čokolade nego jedemo uobičajeno pa da nadoknadimo njegovo neodgovorno ponašanje (nesudjelovanje u osnaživanju gospodarstva) – nećemo uspjeti. Dakle zajedništvo u borbi za cilj kojemu težimo je ključno.
2009: Nowhere to go but up
Stocks are expected to start the recovery process in 2009, but volatility will remain with a big question mark hanging over corporate health.
http://money.cnn.com/2008/12/30/markets/2009_look_ahead/index.htm
….
Ako imamo nebrojeno mnogo konkretnih situacija koje su pokazale da država JE loš gospodar zašto misliš da je moguće da se to promijeni?
….
Već godinama se nisam uspio pomiriti s ovom konstatacijom.
Naime, uvijek sam jasno razdvajao vlasničku od upravljačke funkcije. Hoće li se nešto napraviti dobor ili loše, u pravilu ovisi o upravljačima, a ne o vlasnicima.
Nekoliko je snažnih primjera koji to potvrđuju, iz naše novije povijesti.
Prvi: Pliva gotovo se raspala kad je prestala biti državna.
Drugi: INA traži pomoć od države kao privatna kompanija, a 1999. u gorim uvjetima od današnjih (nafta 8-9 dolara) i u državnom vlasništvu je preživjela krizu.
…
Da se razumijemo, ovo nije moje zagovaranje državnog vlasništva, ovo je samo argumentacija da obliki vlasništva nije presudan za uspješnost neke kompanije. Presudne su njihove Uprave.
2009: Nowhere to go but up
Stocks are expected to start the recovery process in 2009, but volatility will remain with a big question mark hanging over corporate health.
http://money.cnn.com/2008/12/30/markets/2009_look_ahead/index.htm
Izgleda da su optimisti najviše popljugali ove godine.
Sorry buraz, ali istina je.
Nije teško pobiti vaše argumente. Italija npr. ima 3 tvrtke koje su većinskom u državnom vlasništvu, Njemačka osim pošte i željeznica ima tvrtki u vlasništvu za prste jedne ruke.
Ne bih toliko naglasak stavio na argument tko je vlasnik a tko upravljač, ali je dokazana činjenica da tvrtke u privatnom vlasništvu su uvijek efikasnije, dok su tvrtke u vlasništvu države obično monopolisti, duopolisti ili oligopolisti. Npr. Pliva, Ina i slične. Raspitajte se kolike su plaće imali radnici u INi 1999. godine.
….
Ako imamo nebrojeno mnogo konkretnih situacija koje su pokazale da država JE loš gospodar zašto misliš da je moguće da se to promijeni?
….
Već godinama se nisam uspio pomiriti s ovom konstatacijom.
Naime, uvijek sam jasno razdvajao vlasničku od upravljačke funkcije. Hoće li se nešto napraviti dobor ili loše, u pravilu ovisi o upravljačima, a ne o vlasnicima.
Nekoliko je snažnih primjera koji to potvrđuju, iz naše novije povijesti.
Prvi: Pliva gotovo se raspala kad je prestala biti državna.
Drugi: INA traži pomoć od države kao privatna kompanija, a 1999. u gorim uvjetima od današnjih (nafta 8-9 dolara) i u državnom vlasništvu je preživjela krizu.
…
Da se razumijemo, ovo nije moje zagovaranje državnog vlasništva, ovo je samo argumentacija da obliki vlasništva nije presudan za uspješnost neke kompanije. Presudne su njihove Uprave.
[/quote]
Ma pliva je davno umrla… Kad su investirali u onaj istrazivacki centar umjesto da se okrenu genericima. A INA i nije neka naftna kompanija, simbolicno nafte vadi. Njima je glavni biznis rafinerija, a tu su im visoke cijene nafte bile pojele marzu. Situacija sa plinom je isto sumnjiva. Plus okrenuo tecaj dolara. A i ruku na srce, sve ovo vrijeme je INA i dalje pod velikom kontrolom drzave. Sad cemo vidjet sto ce se desit nakon sto su madjari podebljali udio.
Premješteno iz teme: Tehnička Analiza – grafovi, savjeti i analize
Jako dobra usporedba sa Burzom.
A Cool Video That Teaches An Important Trading Lesson
Nije bitno je li tvrtka privatna ili državna,
vec je bitno koliko je uprava moralna.
Nije bitno je li tvrtka privatna ili državna,
vec je bitno koliko je uprava moralna.
Načelno se apsolutno slažem. Ono zbog čega ovo pišem, međutim, problem je definicije morala u profit oriented poslovima.
Naime. tržištu je imanentna kriza. Kriza koja se javlja svakih 7-8-9 godina. Kad u narednih godinu-dvije-tri treba "počistiti" sve nemoralne stvari učinjene u porethodnom razdoblju. Tada se javlja država kao spasilac. Novcem tuzemnih ili inozemnih poreznih obveznika saniraju se sve nemoralne, prethodno učinjene stvari.
Nastupanje štetnih radnji nije upitno, per definition. Moralnim bi se moglo smatrati nanošenje manje štete. Pa bi nemoralne uprave bile one koje nanesu veću štetu. Naravno, da to nema nikakve veze s oblikom vlasništva. Ali ima veze s odabirom ljudi kojima se povjeravaju određeni poslovi.
Pa se često puta zna desiti da priovatni vlasnici imaju "pokvareniji" pristup rema poduzećima nego li države. Osobito u manjim privredama, gdje teže ostvaruju bolju ekonomiku fiksnog troška (što veća proizvodnja to manji jedinični fiksni trošak). U takvim okolnostima se dešava da se kupuju poduzeća da bi ih se uništilo. Sasvim svijesno. A zadržalo tržište.
Ima jedan krasan primjer. Usporedba Londona i Hrvatske. London je veličine Istre, ali sa 7-8 milijuna stanovnika. Dakle na 10 puta manjem teritoriju živi duplo više potrošača (i radnika). Logično je da za takvo tržište (Londona) treba cesta, vodovoda, plinovoda, željeznice, … , itd, dakle svega po nekoliko puta manje nego li za Hrvatsku. U takvim uvjetima, s globalnog aspkt, sve se isplati proizvoditi u londonu, a malo toga u Hrvatskoj.
S obzirom na tu okolnost nužno je i drugačije pozicioniranje i države i menadžmenta u Hrvatskoj od onoga u Londonu. Ovo pak dovodi do potrebe redefinicije odnosa prema moralu u Hrvatskoj prema Londonu. društvena disciplina u Hrvatskoj je puno potrebnija nego li npr. u Londonu. A ko za vraga, situacija je upravo obrnuta.
Složena je to priča, vrlo složena. Trudio sam se malo je približiti. Nadam se, makar i djelomično, da sam uspio u toj namjeri.
P.S.
Nevolja svih malih naroda je statistička greška. Obično predstavljamo manje od 0,5% vrijednosti (proiozvodnje, potrošnje, …) većih aglomeracija (npr. EU). A to je razina statisičke greške, s kojom se nitko ne bakće. Za male koristi potrebni su veliki napori. U takvim okolnostima, u malim privredama, obično isplivavaju naročitije nemoralnosti. Jednostavno, (češće) izostaju vanjske korektivne mjere.
, problem je definicije morala u profit oriented poslovima.
ja ne vidim nikakav problem ovdje, dapače ovdje je etičnost (pojam koji je bolje upotrebljavati umjesto morala u ovom slučaju) najjednostavnije definirati od svih drugih "životnih" slučajeva koji su kao i sam život često puno kompleksniji nego što je to jedna ljudska tvorevina pa tako i ona koja se zove "gospodarski sustav u tržišnoj ekonomiji".
Etika je ovdje jednostavna: jedino ispravno ponašanje u Društvima koja se osnivaju radi obavljanja profitne gospodarske djelatnosti (d.d., d.o.o.,…) u okviru tržišne ekonomije (tako i naše hrvatske) je ono ponašanje koje služi na korist kapitala Društva (time zapravo njegovih vlasnika) a u skladu je sa zakonima države u kojoj posluje (u ovom slučaju Republike Hrvatske).
Svi subjekti unutar Društva (prije svega dakle njegovi zaposlenici, odnosno prije svega oni "rukovodeći" jer njima je to uža specijalizacija, sa Upravom na čelu kojoj je to jedina i osnovna funkcija) moraju raditi ono i na onaj način što ostvaruje maksimalni pozitivni efekt na povećanje vlasničke glavnice (kapitala) uz minimiziranje negativnih efekata na nju, dakle težeći trajnom što kvalitetnijem (što većem a dugoročno održivom) rastu kapitala.
To je sva etika: sve se i na svaki način smije i MORA raditi što može maksimalno pozitivno utjecati na rast kapitala; jedino ograničenje u djelatnostima Uprave/zaposlenika je zakon Dražave, i naravno neke opće društvene norme (međutim koje ne treba pak "zlorabiti", tako da Zakon ipak treba biti 99 % -otno mjerilo svega). Ako neki zakoni/propisi države utječu loše na interese Društva (njegovu "profitabilnost", aprecijaciju kapitala) te zakone se smije ići mijenjati isključivo demokratskim metodama poštujući sve važeće zakone Države. Dakle razni oblici legalnog "pritiska", "savjetovanja", lobiranja… ne da su prihvatljivi nego su dužnost i obveza Uprave a time i šireg kruga zaposlenika.
Aprecijacija kapitala, na dugoročno održivim temeljima, jedina je svrha postojanja poduzeća, i iz te svrhe kao izvorišta treba izlaziti i sva etika/"moral" struktura korporativne "vlasti" (Uprava, menadžeri) kao i onih koji je postavljaju/biraju kako bi radila za njih (vlasnici kapitala) ali bi u uzajamnom poštivanju trebali to shvaćati i niže rangirani zaposlenici, zaposlenici su partner Upravi u postizanju ciljeva Društva, oni su ti koji rade za novac, ali i taj rad kao i svaki naravno da treba pratiti i etička izvrsnost i poštivanje Društva kao cjeline i svih njegovih interesa.
"Etika poduzeća" je vrlo jasna i jednostavna, nema tu ništa komplicirano, a time je etika i zajamčeno funkcioniranje cijelog gospodarskog sustava jednako jasno – ako funkcioniraju sve sastavnice gospdarstva i samo gospdarstvo će biti funkcionalno.
Očito da je ono jedino što je ključno i o čemu ovisi onda sve: funkcioniranje Države: funkcioniranje demokracije (samo kvalitetna zdrava demokracija može jamčiti da ne dođe do nekih ozbiljnih deformacija u sustavu) i prije svega kao osnovnog preduvjeta i demokraciji i cijelom sustavu time: funkcioniranje pravnog sustava. Bez dobrog i funkcionalnog pravnog sustava NEMA NIŠTA, divlji zapad.
Država ima samo jednu ulogu: pružiti sigurnost kapitalu a time i svim građanima, prvi korak ka tome je: besprijekoran pravni sustav!
Lynx evo još jedna 100tka! Htio sam ić replicirati MMM-u al vidim da nema potrebe [thumbsup]