Izgleda da je u blato ugazio i Ustavni sud, ali i još neki akteri u ovoj napaćenoj državi.

http://www.24sata.hr/express/sudac-kolakusic-muljaza-velikih-da-ne-plate-dug-malima-330186

A svi su zaboravili da izlazne strategije (iz ovog problema) nemaju !

Ne samo da izgleda, nego neki to znaju odavno. Jedan vrlo recentni primjer:

“Pojedini članovi Ustavnog suda, prije nego što su političkim trgovinama ispod stola postali ustavni suci, sudnicu su vidjeli samo u američkim filmovima, a za samu Jasnu Omejec se mijenjao i Zakon o ustavnom sudu kako bi s 37 godina od obične asistentice postala ustavna sutkinja – komentirao je danas ministar Željko Jovanović.”

Izgleda da ce jos jako puno vremena morati proteci prije nego budete sposobni vidjeti stvari onakvima kakve jesu a ne onakvima kakve zelite da budu…

Jasnu Omejec je za sutkinju ustavnog suda izabrao Sabor, isti onaj koji je potvrdio i Jovanovica za ministra skolstva.

Da se kojim slucajem na funkciju biraju neposredno Zeljko Jovanovic ne bi sakupio 10% glasova, a Omejec bi mozda cak i prosla.

pravi se našao komentirati [emo_palacd]

Vjerojatno najbolji i najzabavniji komentar odluke Ustavnog suda objavljen je na politika.com pod nazim Ustavnosudski poučak,
U parničnom postupku SUD odlučuje u granicama zahtjeva koji su postavljeni. SUDAC, argumento a contrario, može kako oće.
SUD ne može odbiti odlučivati o zahtjevu za koji je nadležan. SUDAC, bit će, može.
SUD o odlučuje o tužbenom zahtjevu na temelju bla, bla… Dakle, ako vam je kojim slučajnim slučajem o tužbenom zahtjevu odlučio SUDAC, a ne SUD, predlažem da se hitno obratite Ustavnom sudu da se ta nepravda otkloni.
SUD svakoj stranci mora dati mogućnost da se izjasni o navodima druge strane. Ako vam je takvu mogućnost dao tek tamo neki zaposlenik suda, neki sudac ili božemprosti sudski savjetnik, preporučam da odete na Ustavni SUD i potražite pravdu.
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje SUD. Prema tome, sudac jednom kada provede dokaze u postupku treba otići SUDU da ovaj odluči što će uzeti kao dokazano.
Stranke i umješači dužni su pred SUDOM govoriti istinu i savjesno se koristiti svojim pravima. Dakle, bitno da ne zloupotrebljavate prava i ne lažete na hodniku ako je tamo slučajno predsjednik suda. Zato, osim ako baš imate nesreću da je Vaš predmet dan u rad predsjedniku suda, kad dođete pred tamo nekog suca slobodno zloupotrebljavajte prava, lažite i inače činite ono što Vaša mama ne bi.
SUD je dužan postupak provesti bez odugovlačenja. Prema tome, ne krivite suca kojem je Vaš predmet dan u rad nego se obratite na pravu adresu.
Ako zloupotrebljavate prava u postupku, može Vas kazniti SUD. Prema tome, ako Vam je neki sudac uzeo pare jer ste bili zločesti, obratite se Ustavnom sudu da Vam vrati novce. Trebao je sudac nazvati SUD da Vas kazni.
Ako se iz neznanja pred sucem ne koristite pravima koja Vam pripadaju, samo čekajte, doći će SUD i upozoriti Vas na parnične radnje koje možete poduzeti.
Ako je sudac odlučio o prethodnom pitanju, desilo se zlo; na to je ovlašten SUD.
Ako slučajno sudac donese rješenje u kojem utvrđuje da sud nije nadležan, ritualno spalite taj papir i nastavite slati podneske tome sudu. Naime, nenadležnim se može proglasiti SUD.

Neću nastavljati sa ovim pregledom Zakona o parničnom postupku jer vjerujem da je poanta i više nego jasna. Ako ćemo se praviti da je sud sud, a sudac sudac i tako tumačiti zakone, onda će preko noći Ustavni sud imati jako, jako puno posla.
Naime, vodeći se odredbama koje su gore navedene i ostalim odredbama iz ZPP samo je prošlih godina riješeno više od 140 000 predmeta, pri čemu su redovno postupali suci, a ne sudovi pa je na taj način svake godine u ugrubo 140 000 parničnih (samo parničnih!) postupaka došlo do povrede ustavnih prava građana koji imaju pravo da o njihovim pravima i obvezama odluči sud, a ne tamo neki sudac.
Kako odluke suda valja poštivati, ja predlažem da poštujemo i ovu, i to iako nam onda ne preostaje ništa drugo nego da zaključimo da je svaki pojedini predmet u kojemu nije postupao predsjednik suda povreda ustavnih prava građana. Stvarno, moram priznati da mi nije bilo ni na kraj pameti da Ustavni sud ima toliko muda. Iako se ne slažem, kapa dolje za hrabrost jer stvarno treba imati hrabrosti i priznati problem koji postoji otkad je države i na takav izravan način priznati da je stotinama tisuća građana povrijeđeno jedno od njihovih osnovnih ustavnih prava – da o njihovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela odluči – SUD.