Vrijednost pod Rizikom
Tekst je preuzet iz obvezne literature za polaganje ispita za dobivanje ovlaštenja za obavljanje poslova brokera i investicijskog savjetnika.
Delta-gama-vega analiza pruža velik broj svakodnevno predočavanih različitih mjera rizika koje ne mjere ukupan rizik kojem je financijska institucija izložena. Pokušaj da se ukupan rizik portfelja izrazi jednim brojem je Vrijednost pod Rizikom (VaR, skraćeno od engleskog Value at Risk). Ako smo X posto sigurni da nećemo izgubiti više od V kuna u sljedećih N dana, tada vrijednost V nazivamo Vrijednost pod Rizikom portfelja. Ona je funkcija dva parametra: vremenskog horizonta N dana i razine pouzdanosti X posto, a definirana je kao gubitak koji korespondira (100-X)-tom percentilu distribucije promjene vrijednosti portfelja kroz narednih N dana.
Povjerenstvo za nadzor banaka se svake godine redovito sastaje u Baselu u Švicarskoj. U amandmanu međunarodnog sporazuma između regulatora financijskih institucija objavljenog u Baselu 1996. godine je utvrđeno računanje minimalnog zahtijevanog kapitala za tržišni rizik portfelja financijske institucije koji se sastoji od dionica, obveznica i izvedenica. Na primjer, za nezavisne normalno distribuirane jednostavne prinose portfelja sa očekivanjem nula, zahtijevani kapital iznosi približno 9.49 puta 1-dan 99% VaR. Na žalost, prinosi portfelja investicijskih fondova Lijepe Naše nisu normalno distribuirani. Vrijednost pod Rizikom govori vrlo malo bez podatka o Uvjetovanoj Vrijednosti pod Rizikom. Dok Vrijednost pod Rizikom postavlja pitanje “Koliko loše može biti?”, Uvjetovana Vrijednost pod Rizikom (C-VaR, skraćeno od engleskog Conditional VaR) ili očekivani gubitak (engleski Expected Shortfall ili Tail Loss) postavlja pitanje “Ako krene po zlu, koliko ću izgubiti?”
Za procjenu broja 1-dan 99% VaR se ponekad koriste povijesne simulacije. Tada se pretpostavlja da se iz, na primjer, prethodnih 500 dana trgovanja može procijeniti što će se dogoditi sutra. 1-dan 99% VaR je tada peti najgori scenarij. Za precizniju procjenu vrijednosti 1-dan 99% VaR se može koristiti teorija ekstremnih vrijednosti (engleski Extreme Value Theory). Alternativa povijesnim simulacijama je pristup modeliranja dnevne volatilnosti. Ključni nedostatak povijesnih simulacija je računalna sporost, a ključni nedostatak pristupa modeliranja dnevne volatilnosti je nepreciznost za portfelje sa malim delta. Testiranje stresa (engleski Stress Testing) je procjena ponašanja vrijednosti portfelja pod pretpostavkama ekstremnih kretanja tržišta. Retrospektivno testiranje (engleski Back Testing) je analiza učinka VaR mjere na temelju povijesnih podataka. Postavlja pitanje “Koliko je često VaR ograničenje bilo narušeno u prošlosti?”
Tek 35% banaka ima postavljen program upravljanja korporativnim rizicima (Enterprise Risk Management – ERM program), dok je kod 32% njih on u postupku uspostavljanja.
Konferenciju o upravljanju rizicima organiziramo sa namjerom kako bismo prikazali najnovija dostignuća i iskustva u upravljanu rizicima u financijskoj industriji te izazove koje predstoje pred financijskom industrijom u implementaciji poslovnih procesa glede upravljanja poslovnim rizicima. Procesi upravljanja rizicima moraju biti fokusirani na identificiranje rizika, mjerenje rizika i stvaranje procedura i mjera za kvalitetno upravljanje rizicima i smanjenje rizika na najmanju moguću mjeru.
Hrvatska narodna banka provodi istraživanje o spremnosti hrvatskih banaka o upravljanju rizicima, također priprema i prijedlog nove zakonodavne regulative, banke moraju Basel II primijeniti do 2009. godine, a za to moraju imati „credit history“ u zadnje dvije godine što znači od 2007. godine. Stanje u upravljanu rizicima u hrvatskim bankama je različito, zavisno od banke do banke, od toga koliko im diktiraju matične banke iz inozemstva standarde, procedure i modele u upravljanju rizicima, do banaka koje čekaju u pravilu „pomake“ Hrvatske narodne banke.
Bit će predstavljena i ideja oko formiranja Risk management „communitya“ koji bi trebao okupljati sve „stakeholdere“ tijekom cijele godine putem konferencije, radionica, poslovnih ručaka i specijaliziranog web portala gdje bi taj projekt bio jedno mjesto razmjene znanja i iskustva svih uključenih u upravljanje rizicima kako bi se na taj način dala jedna platforma znanja i iskustava u upravljanju rizicima.
MOLIM FINANCIJSKE INSTITUCIJE KOJE ŽELE ZAPOSLITI STRUČNJAKA ZA UPRAVLJANJE RIZICIMA ULAGANJA U VRIJEDNOSNE PAPIRE DA ME KONTAKTIRAJU PUTEM PRIVATNE PORUKE.
kolega martine, ako se zaposlis u nekom investicijskom drustvu, postaj to ovdje, odmah prelazim u taj fond s 500 k kuna. a mislim da necu biti jedini s ovog foruma.
Održana je konferencija o upravljanju rizicima u financijskoj industriji “Risk Management Arena” http://risk2007.infoarena.hr/
Na konferenciji je rečeno da investicijski fondovi još ne računaju kapitalne zahtjeve za tržišne i devizne rizike, iako bi do 2009. godine to trebali biti dužni računati. Čak niti ne postoji regulativa koja ih na to može prisiliti. Štoviše, vrlo je malo upravitelja portfeljem i upravitelja rizicima zaposlenih u Društvima za upravljanje investicijskim fondovima prisustvovalo konferenciji, iako je cijela predstava upravo njima bila namijenjena. [smiley1]
imho konferencija je bila namjenjena bankarima. ako se pogleda popis tema i govornika, vidi se da su teme BASEL II, osiguravajuća društva i risk management, operativni rizici i IS, a govornici su iz HNB-a, revizori i pokoji informatičar. no, fondovi ionako ne koriste kvantitativne metode u upravljanju portfeljima, niti u upravljanju rizicima…čak se ne koristi ni moderna teorija portfolio managementa. nema beti, varijanci, alfe, VaR-a, risk adjusted returna. zaboravi. portfelj se slaže samo na temelju nekih fundamentalnih pokazatelja i dugoročne stabilnosti kompanije i to je to…kupi i drži, ionako ti je imovina sve veća, pa nemaš zašto ni prodavati precijenjene dionice. tako da nemaš baš nekih tema za konferenciju što se tiče portofolio i risk managementa u RH što se fondova tiče. [smiley2]
imho konferencija je bila namjenjena bankarima.
Ne vidim razlog zbog kojeg bi Risk Management Klub trebao biti ograničen na manje od 100 ljudi koji se bave modeliranjem rizika kreditnog portfelja u bankama. Upravljanje tržišnim rizicima i modeliranje tržišnih rizika je prije svega posao riznica, te mirovinskih i investicijskih fondova.
fondovi ionako ne koriste kvantitativne metode u upravljanju portfeljima, niti u upravljanju rizicima…čak se ne koristi ni moderna teorija portfolio managementa. nema beti, varijanci, alfe, VaR-a, risk adjusted returna. zaboravi. portfelj se slaže samo na temelju nekih fundamentalnih pokazatelja i dugoročne stabilnosti kompanije i to je to…
1. Risk based supervision tehnike koje se koriste za nadzor mirovinskih i investicijskih fondova pretpostavljaju računanje minimalnog zahtijevanog kapitala Društva za upravljanje na temelju tržišnog rizika kome je njihov portfelj vrijednosnih papira izložen.
2. Tehnološka zaostalost domaćih mirovinskih i investicijskih fondova bi trebla biti razlog više da HANFA organizira konferenciju iz upravljanja tržišnim rizicima na kojoj bi upravitelji fondova utvrdili smjer razvoja regulatornog tijela kojeg skupo plaćaju, a od koga je više štete nego koristi. Svi koji bi trebali upravljati tržišnim rizicima bi morali postati članovi Risk Management Kluba.
NUDIM UPRAVITELJIMA FONDOVA DA IH UZ SKROMNU NAKNADU IZVJEŠTAVAM O IZNOSU VaR-a i ETL-a NJIHOVOG PORTFELJA VRIJEDNOSNIH PAPIRA, TE O RELATIVNOJ EFIKASNOSTI PREMA GRANICI TRŽIŠTA KAPITALA I GRANICI OSTVARENIH REZULTATA KONKURENCIJE. POHLEPNA LJUDSKA RUKA NEĆE IMATI PRISTUP PODACIMA KOJE ĆE VAM RAČUNALO (SVAKODNEVNO) SLATI.
posao investicijskih fondova je prikupljanje imovine i naplaćivanje naknade za upravljanje…upravljat će rizicima samo onoliko koliko ih natjera regulator i koliko im je to troškovno isplativo.
nisam upućen u povezanost temeljnog kapitala Društava za upravljanje i tržišnog rizika u fondovima. sumnjam da fondovi imaju neku suvislu mjeru tržišnog rizika za svoje fondove ili da ih to zanima. cilj je imati što veće prihode (naknade) i što manje rashode (ulaganja u IT i kojekakva čuda).
slažem se da su društva za upravljanje informatički zaostala…barem u usporedbi sa europom i SAD-om. no, zaostaju i po imovini pod upravljanjem, a niti ih itko tjera da nešto po tom pitanju poduzmu. opet se vraćamo da treba držati troškove što nižim, a ulagati samo u projekte sa pozitivnim NPV (net present value), a razni IT projekti to očito nisu, po njihovoj percepciji, već jednostavno bačen novac.
nadam se da će ti poduzetnički projekt uspjeti. možda bi takav koncept bio dovoljno jeftin za domaće fondove. svakako jeftiniji od vlastitog sustava za mjerenje rizika.
posao investicijskih fondova je prikupljanje imovine i naplaćivanje naknade za upravljanje…upravljat će rizicima samo onoliko koliko ih natjera regulator i koliko im je to troškovno isplativo. cilj je imati što veće prihode (naknade) i što manje rashode (ulaganja u IT i kojekakva čuda).
Lako je napuhivati vrijednost tuđeg novca kako bi naplatili višu naknadu za upravljanje, zar ne? Ako vlastitim sredstvima (“capital requirements”) treba jamčiti racionalno ponašanje, otvaramo drugu stranicu priče.
“Capital adequacy directive” Direktiva EU se odnosi na “financial institutions”, ne samo na “credit institutions”. HNB je prezentirao “Minimum own funds requirements for credit risk” (Standardised approach, Internal Ratings Based Approach), ali direktiva govori i o “Minimum own funds requirements for operational risk”, … LIQUIDITY RISK, MARKET RISK i OPERATIONAL RISK su tri ključna rizika kojima su izloženi investicijski i mirovinski fondovi.
1. “operational risk” means the risk of loss resulting from inadequate or failed internal processes, people and systems or from external events, and includes legal risk
2. “loss given default (LGD)” means the ratio of the loss on an exposure due to the default of a counterparty to the amount outstanding at default
3. “expected loss (EL)” shall mean the ratio of the amount expected to be lost on an exposure from a potential default of a counterparty or dilution over a one year period to the amount outstanding at default
Pročitaj
http://europa.eu.int/eur-lex/lex/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:31997L0009:EN:HTML
i poslušaj Samodola kada bude prezentirao MIFiD.
Čitam da su jučer objavljena tri zanimljiva članka na temu Risk management. Tip je ignorirao segment rizik portfelja vrijednosnih papira. [smiley1]
Održana konferencija o upravljanju rizicima u financijskoj industriji “Risk Management Arena”
http://www.kapital-plus.net/index.php?Vijesti&prikaz=vijest&id=878
Ključni izazovi Basela II za banke
http://www.kapital-plus.net/index.php?Vijesti&prikaz=vijest&id=883
HNB o upravljanju rizicima domaćih banaka i primjeni Basela II
http://www.kapital-plus.net/index.php?Vijesti&prikaz=vijest&id=884
Infoarena kongresne aktivnosti d.o.o. (Članak portala kapital-plus.net od 9.6.)
Održana konferencija o upravljanju rizicima u financijskoj industriji “Risk Management Arena”
Jučer je u organizaciji Infoarena kongresne aktivnosti d.o.o. u zagrebačkom Hotelu Antunović održana konferencija o upravljanju rizicima u financijskoj industriji pod nazivom “Risk Management Arena”. Namjera organizatora je bila prikazati najnovija dostignuća i iskustva u upravljanu rizicima u financijskoj industriji, te utvrditi izazove pred financijskom industrijom u implementaciji poslovnih procesa glede upravljanja poslovnim rizicima. Predavači na konferenciji su bili direktor Infoarena grupe Tomislav Gavazzi, državni tajnik Ministarstva financija mr.sc. Ante Žigman, zamjenik guvernera Hrvatske narodne banke dr.sc. Boris Vujčić, glavna savjetnica u Sektoru za bonitetnu regulativu i nadzor banaka Hrvatske narodne banke Martina Drvar, članica Uprave HROK-a Lidija Hanžek, konzultanti Deloitte-a Attila Szendrey, Kurt Geyskens i Pavel Nevicky, konzultant KPMG-ja Francesco Merlin, Pal Ribaricz iz Oracle-a, Tomislav Vazdar iz S&T Hrvatska, Kristijan Buk iz Allianza Zagreb i predsjednica Uprave Erste Sparkassen osiguranja Snježana Bertoncelj. Više o konferenciji može se pronaći na stranici http://www.risk2007.infoarena.hr.
Risk Management Klub
Direktor Infoarena grupe Tomislav Gavazzi je predstavio “Risk Management Klub” projekt. Svrha Risk Management Kluba je kontinuirano okupljanje svih stručnih fizičkih i pravnih osoba zainteresiranih za područje upravljanja rizicima, te unaprijediti znanja iz tog područja. Klub je namijenjen upraviteljima portfeljem i rizicima ulaganja, revizorima, IT stručnjacima, savjetodavnim poduzećima, predstavnicima regulatornih tijela, akademskoj zajednici, medijima i svakome zainteresiranom za tematiku upravljanja rizicima. Risk Management Klub se sastoji od godišnje konferencije, kvartalnih događanja (radionice, seminari, okrugli stolovi), te web site-a zatvorenog tipa sa specijaliziranim interaktivnim sadržajem iz područja upravljanja rizicima, s bazom znanja (predavanja sa domaćih i stranih konferencija, seminara i radionica), s komentarima stručnjaka, s regulativom i direktivama EU, te s forumom kao mjestom razmjene znanja i iskustava stručnjaka uključenih u upravljanje rizicima. Više detalja se može pronaći na http://riskmanagementklub.infoarena.hr
Risk management u upravljanju EU fondovima
Državni tajnik Ministarstva financija mr.sc. Ante Žigman je kao najveći problem u državnoj upravi prepoznao nedostatak kvalitetnih kadrova. Istaknuo je da se resursi državnih institucija očito ne alociraju efikasno, te da se upravljanje rizicima uopće ne koristi. Kako EU fondovi imaju poznate i nepromjenjive rokove, zahtijevaju da se u sustav uključi upravljanje rizicima. Cilj upravljanja rizicima je lakše prepoznavanje mogućnosti i prijetnji kao osnove za donošenje odluka i planiranje. Ako je rizik prijetnje visok, nužno je utvrditi opcije kojima ga možemo otkloniti uz pažljivu procjenu svih posljedica neutralizacije tog rizika. Rezultat je efikasna alokacija i upotreba resursa i bolje korporativno upravljanje. Na kraju izlaganja Državni tajnik Ministarstva financija je prezentirao (Risk management) strukturu organizacije EU fondova u Hrvatskoj.
Što je i kako se koristi Hrvatski registar obveza po kreditima (HROK)?
“HROK je sustav za prikupljanje, obradu i razmjenu informacija o svim kreditnim obvezama potrošača (klijenata). Za potrošače je prednost registra u lakšem dolaženju do povoljnijih uvjeta kredita ili sprečavanje njihovog prezaduženja, za korisnike je prednost učinkovitije donošenje odluka kao posljedica boljeg upravljanja kreditnim rizikom, a za državne ustanove mogućnost analize i shodno tome lakši i bolji nadzor. Moto HROK-a je zašto da “dobri” dužnici plaćaju za “loše”? Njegovo zakonsko ograničenje je da mu korisnici ne mogu biti ni kartične ni leasing kuće. Zbog svoje zaštite potrošači potpisuju suglasnost za razmjenu podataka kroz HROK prije izrade kreditnog izvješća, a nakon konzultiranja informativne brošure o HROK-u i kreditnom izvješću.”, objasnila je članica Uprave HROK-a Lidija Hanžek.
Upravljanje rizicima u osiguravajućem društvu
Kristijan Buk, direktor Sektora za kontroling i upravljanje imovinom Allianza Zagreb d.d. je prezentirao model upravljanja rizicima koji je razvila AZ grupa u suradnji sa S&P-om: “Srž poslovanja osiguravajućeg društva je preuzimanje rizika od klijenata i upravljanje istim. Rizici koji se preuzimaju moraju biti izmjerljive veličine neovisne od volje osiguranika, bolje prepoznati od osiguratelja nego od onoga koji se osigurava. Rizici je dijele na rizike bilance stanja i računa dobiti i gubitka (investicijski rizici, ostali kreditni rizici, rizik nedovoljnosti premije osiguranja, rizik nedovoljnosti tehničkih pričuva neživotnih osiguranja i rizik nedovoljnosti matematičke pričuve životnih osiguranja) i operativne rizike koji proizlaze iz neadekvatnih procesa i kontrola kao posljedica tehničkih i ljudskih resursa, organizacije ili eksternih faktora.”, objasnio je Kristijan Buk.
Upravljanje rizicima u životnim osiguranjima
Snježana Bertoncelj, predsjednica Uprave Erste Sparkassen osiguranja, je prezentirala proces upravljanja rizikom i profil rizika životnog osiguravatelja, te utvrdila da su za osiguratelje dvije ključne kategorije rizika: rizik preuzimanja (engleski, underwriting) koji proizlazi iz polica osiguranja i investicijski rizik koji proizlazi iz ulaganja. “Osnovni koncept osiguranja je udruživanje sličnih rizika za koje aktuari zaračunavaju standardnu premiju. Cilj je izbjeći da jedna skupina životnih osiguranika, udruženih prema kriteriju rizika, plaća premiju rizika za drugu skupinu. Osiguravatelji trebaju zadržati pravo na individualnu procjenu rizika životnog osiguranja. Kvantitativna ograničenja ulaganja matematičke pričuve definirana Zakonom o osiguranju predstavljaju značajan pozitivni pomak u smislu diversifikacije rizika u odnosu na “stari” Zakon.”, pohvalila je zakonodavca Snježana Bertoncelj.