država je valjda još samo u sjevernoj koreji vlasnik hotela, a jedini razlog vlasništva je da se omogući nerad lokalcima naviklim na polu-rad 20-30 dana u godinu i primanje plaće ostatak godine bez da išta rade.

i tako na najatraktivnijim lokacijama stoje hoteli koji su u špici sezone dupke puni, a na razini poslovne godine teški gubitaši kojima se dugovi otpisuju, koji se subvencinoraju, i sad se opet trebaju “spašavati” predstečajnom nagodbom, kako bilo non-stop im se honorira nerad što iz državnog proračuna što uništavanjem njihovih dobavljača.

i onda je jako čudno što su – uz hvar kao jedini izuzetak – u dalmaciji svi ozbiljni komercijalni projekti blokirani cijela dva desetljeća. privatnici bi “izrabljivali” radnike, ideal je zaposliti se u “neprivatiziranom” hotelu.