Ja mislim da ce svijetska znanost puno prije pronaci lijek za rak, aids i poslati covjeka na Mars nego sto odgovori na pitanje: Kako je Ljubo Jurcic postao profesor na ekonomskom fakultetu?

Koja crna tekstilna industrija. Moras imati cijenu radne snage kao Banglades ili Obala Bijelokosti da bi bio konkurentan. Drzava treba prestati spasavati ono sto se spasiti nemoze. Umjesto toga novac treba usmjeriti u infrastrukturu koja ce omoguciti povecavanje konkurentnosti zdravog dijela ekonomije.

bravo profesore

Twixer, u pravu si. Ja bi prvo krenuo s prekidanjem svih tih subvencija i poreznog unistavanja zdravog dijela ekonomije. Sve je to bilo kupovanje socijalnog mira, odrzanje poljoprivrede, brodogradnje itd. a sada vidimo kuda to vodi… do eksplozije duga i raspada ekonomije.

Svaki porez nametnut zdravoj firmi znaci da ce ona zaposliti manje, izvoziti manje, biti manje konkurentna, ako i opstane. Umjesto da uspjesni rastu, guse ih oni koji i tako propadaju. Ucinak takve porezen politike je gusenje rasta, razvoja, dohotka itd.

Medjutim, cinjenica je da smo mi industrijski potpuno nekonkurentni, niti imamo kapaciteta za neke visokotehnoloske proizvode, a i ono sto mozemo raditi radimo uzasno skupo, unatoc nikakvim placama.

Tekstilnu industriju treba potpuno zaboraviti…a i mnoge druge stvari. Treba i zaboraviti onu mantru samo turizam. Takodjer, drzava ne treba odredijivati strateske grane, nego trziste-jer ova komandna ekonomija nas je unistila.

Hrvatska nikada nije postala trzisna ekonomija, a i sada je daleko od iste. Svi se bune protiv nekog neoliberlanog modela, a Hrvatska isti nikad nije imala. Mala drzava, mali porezi, malo uplitanje… kada smo to imali?

Pogledajte udjel subvencija u nasem GDPu, kuda je to islo, i kakav rezultat imamo.

Jurcic puno prica, a ni sam nije nista napravio. Razvoj industrije traje desetljecima, to nejde preko noci. A mi nemozemo ni poceti jer nemamo povoljne uvjete.