to je samo statistićki podatak koji dosta odstupa od stvarnog stanja. U Hrvatskoj ima oko 20 000 dopunskih ribalovaca , kategorije ribolova koja ne postoji nigdje u svijetu. U stvari je ozakonjeni fuš posao i čista siva ekonomija, koji nije pod nikakvim nadzorom. Iako dopunski ribilovci po zakonu nesmiju prodavati svoje ulove, a smjeli bi uloviti samo 5 kg ribe dnevno za svoje potrebe, oni je sasvim otvoreno prodaju restoranima i trgovcima ribom. Najčešće se radi o kvalitetnoj i skupoj ribi čime se ostvaruje vrlo dobra crna nadopuna kućnog buđeta. Otoćani su ćak oslobođeni i naknade za tu vrstu ribolova jer je navodno na otocima teže živjeti nego u drugim dijelovima Hrvatske. Cijene zemljišta i nekretnina najbolji su odraraz poželjnosti života u nekom podrućju. Znano je kolika je cijena 1 m kvadratnog , zemljišta ili nekretnina na otocima i priobalju i to puno govori. Profesionalni ribari teško se nose sa tom nelojalnom konkurencijom, ne samo na tržištu negona lovištima nemogu polagati svoje alate jer su dopunci već zauzeli lovišta (ribarske pošte) Ulovi iz te kategorije ribarstva slabo ili nikako ne ulaze u statistićke podatke o ulovu morske ribe , postoje samo u stat. podacima političara koji se boje gubitka glasova jer uz glasove dopun ribara idu i glasovi njihovih porodica.