Razmišljanje Uprave o operativnom restrukturiranju najbolje je sažeo Gianni Rossanda kad je izjavio: “Volio bih da mi netko kaže što sam radio krivo”. Uostalom, brodogradilišta su uvijek dobivala bianco jamstva i financijske injekcije, pa je g. Rossanda komotno zaključio da je najjednostavnije nastaviti i dalje po istoj shemi.
Ako je itko uništio mogućnost pristupu tržištu vlasničkog kapitala onda su to zasigurno razni Konzultanti bez realnog pristupa tržištu vlasničkog kapitala.
Sporovi o tome da li je bolje financijski ili operativno restrukturirati tvrtku upravo potvrđuju gornju tezu.
Restrukturiranje brodogradilišta ide po sasvim drugoj logici i od financijskog i od operativnog restrukturiranja. Naravno da se promoviraju oba modela restrukturiranja, jer potencijalni partneri koji bi preuzeli brodogradilišta nemaju novca za preuzimanje i očekuju od države da „odriješi kesu“!!!
Ukoliko država financira bilo financijsko, bilo operativno restrukturiranje, bilo oba zajedno, tada bi se javili domaći potencijalni vlasnici tipa Končar i tipa Debeljak. Upravo za njih rade postojeći konzultanti i za njih pišu programe restrukturiranja.