Gledam u Španjolskoj, na svakom uglu (maltene svakih 50 metara) se prodaje hrana, kvalitetna i u širokoj ponudi (razne vrste obroka i specijaliteta). Lokali niču i uvijek puni, kupaca na pretek – hrana ukusna i svježa. Ljudi hrle u te lokale, gdje brzo, nekomplicirano i prilično povoljno dobivaš velike porcije ukusne hrane za van (za ponijeti). Kuhinje pune radnika, radi se punom parom, šef prezadovoljan a najbitnije – i kupci. Stvorila se tu lijepa i unosna niša, između restorana i lokala brze hrane, koja iznimno florira. To bi bilo nešto i za nas (po gradovima i predgrađima), ali bi onda morali povećati kvalitetu i ponudu (šarolikost) i sniziti cijene (ne traži cijene za hrvatsku kvalitetu i cijenu hrvatske radne snage). Ne možeš to imati ako ćeš samo prodavati bureke i ćevape, a ni njih ne znam napraviti kao recimo Bosanic, Makedonci ili Turci. O prilozima da ne pričamo. Dakle, tko zna, taj zna. S dobrom idejom i dobrom kvalitetom i uslugom i primjerenim cijenama možeš nešto pokrenuti i animirati druge.