Hrvatska i EU: kudikamo više izazova i opasnosti nego prilika

Ponovimo još jednom koji izazovi i opasnosti očekuju Hrvatsku u EU. Ostavimo po strani što je još preostalo od EU i njeno raslojavanje na jaki sjever i siromašni i nezaposleni jug, kako će se riješiti euro; hoće li na kraju postojati evropska Njemačka ili njemačka Evropa (to jest države koje će Njemačka okupiti oko sebe radi svoje izvozne privrede (asocijacija Euro Nord) a ostali kud koji mili moji itd…itd.).

1. Kada su razlike u razvijenosti, snazi i konkurentnosti prevelike, svaka asocijacija se brzo pretvara u eksploataciju. To je kod Hrvatske vidljivo po tome što najmanje od svih evropskih zemalja izvozi industrijskih proizvoda u Njemačku: 1,7% BDP-a. Češka, na primjer, izvozi 10 puta više. Madžarska oko 15%; Slovačka (saveznik Njemačke u natezanjima oko pomoći perifernim državama zajedno sa Finskom i Nizozemskom) oko 13%.

2. Budući da će Hrvatska više uplaćivati u EU budžet nego što će iz njega primati, to znači da je do sada uglavnom pomagala samo Njemačku (uvozeći od nje od automobila do sireva i jogurata a ne izvozeći ništa). Od sada će dakle pomagati cijelu EU. Ne zaboravimo da ne postoji besplatan prijevod, isto kao niti besplatan ručak. Što mislite tko će plaćati prijevode na hrvatski i sa hrvatskog? Možda Nijemci iz svojih uplata u budžet EU?

3. Po BDP-u po stanovniku Hrvatska nema šanse dostići prosjek EU. Razlike će se dakle i dalje produbljivati (sada je ispod 50% tog prosjeka, ovisno o metodi obračuna – vidi Izvješća o napretku Komisije EU)

4. Članstvo u EU će dodati novi zamah deindustrijalizaciji (seljenje preostalih proizvodnji na istok je već počelo)i tako zacementirati šanse u bilo kakav gospodarski oporavak.

5. Hrvatska nije nikada zatražila pošten odnos u svojim trgovinskim odnosima sa EU, iako tu ne može biti govora o ravnopravnosti (vidi točku 1.). To se kao ne vidi u EU – barem ne službeno.

6. Za zamjeriti je Stephanu Fuelle-u i Komisiji EU da nije službeno upozorila Hrvatsku na gore navedene rizike i opasnosti koje daleko prelaze šanse koje su tek teoretske naravi. To je na indirektan način zloporaba političke nezrelosti i ekonomske naivnosti značajnog dijela biračkog tjela Hrvatske