Nešto drugo bi Hrvati mogli ukapljati Ukrajinkama.
Što je Europi, a tako i Republici Hrvatskoj, za raditi u nekoliko godina:
1. Diversificiranje zemalja iz kojih Europa uvozi energiju, jer je više od 90 % plina u 2013. u EU je uvezeno iz četiri zemlje: Rusije, Alžira, Libije i Norveške
2. Štednju energije i poboljšanje infrastrukture u cilju učinkovitije uporabe energije u Europi
3. Iskorištavanje vlastitih izvora energije Europe, budući da je proizvodnja energije u Europi pala za gotovo 20 % u razdoblju od 1995. do 2012., ali može se povećati s pomoću održive proizvodnje fosilnih goriva i povećanjem zaliha obnovljivih izvora energije
4. Dovršenje uspostave unutarnjeg energetskog tržišta kao potpore protoku energije unutar Europe; primjerice, opskrba plinom šest država članica EU-a u cijelosti ovisi o Rusiji i njihova bi se ranjivost smanjila kada bi se energiju moglo preusmjeriti prema potrebama.
Trenutni stav Europske unije je prilično čudan, s jedne strane moli Gazprom da pomogne Ukrajini i proda joj plin po povlaštenoj cijeni ili barem tržišnoj, što iznos oko 485 dolara, a s druge strane čini sve kako bi ograničila poslovanje Gazproma u Europi. Svi znamo da uvoz ukapljenog prirodnog plina iz Sjedinjenih Država neće riješiti probleme energetske sigurnosti Europske unije. Nakon pokretanja procesa hidrauličkog lomljenja škriljevca SAD su dobile vjetar u leđa, ali teško da će zamijeniti Rusiju, u najboljem slučaju bi mogli parirati tek u srednjoročnom razdoblju kada se izgradi infrastruktura s obje strane Atlantika. Za sada Europa ima poteškoća sa svoj stavom, ovako rastegnuta između interesa Amerike s jedne i Rusije s druge strane. Hm, nekako poznato! HVALA