Ministarstvo financija se previše zaigralo sa običnim građanima Hrvatske očito ih smatrajući retardiranima i podcijenjujući njihovu inteligenciju. Ministarstvo financija umjesto da stvara poštena pravila igre za sve sudionike na tržištu novca – otvoreno se svrstava na stranu banaka kojima omogućava da zakonito lihvare građane. Pa smo tako došli u situaciju da je građanima RH najveći unutarnji neprijatelj legitimno izabrana Vlada. Ukoliko Milanović u kratkom roku ne povuče pravi potez (smijeni Linića i krakove njegove hobotnic e) najbolje da si spakira kofere i odjuri u zaborav.

Iz današnjed dopisa banke i nisam siguran da je Udruga Franak ta koja se bilo čime zaigrala!
Naime, do 31.12.2013. kamatna stopa po mom CHF kreditu iznosi 5,05%, ugovorena 4,20%-0,30% popust=3,90%, da bi me današnjim dopisom banka obavijestila da će pri novoj promjeni po prekidu zakonskog ograničenja kamate ista iznositi 5,17 p.p. fiksno + 6M LIBOR za CHF što je trenutno 5,25%.
Ovo je više nego li dokaz da je Ministarstvo financija drsko izigralo sve izrečeno i tobožnju borbu za malog čovjeka!

dečki ne bulaznite. vi ste potpisali da vam banke mogu mijenjati kamate i sad bi da vam država smanjuje kamate. meni se to kao štediši i osobi koja je pobornik bankarske stabilnosti uopće ne sviđa. niste morali dizati kredite pa ne bi sada govorili protiv banaka. banke rade ono što ste im vi odobrili ne čitajući ugovore u kojima sve piše.

@delboy
kolega, ti si isto zaveden propagandom nenarodne vlasti no kako si sudionik tržišta kapitala poduži period pokušit ću ti objasniti prijevaru: cijena novca bila je najviša 2008. Te godine, šestomjesečni EURIBOR je bio 4,7%, za dugoročni stambeni kredit banka XY formirala je kamatnu stopu OD 7%. Danas, kada je EURIBOR na povijesnom minimumu 0,3%, banka XY kaže: fiksna marža je 6,7%, promjenljivi dio je 0,3% dakle kamatna stopa je 7%. Za šest mjeseci slijedi promjena jer EURIBOR teško da više može padati ali zato ima ogroman prostor za rast. Ti kao štediša nećeš od rasta kamata imati nikakve koristi. Pogledaj sada, kolika je razlika između pasivnih i aktivnih kamata. Kamata ti je manja od stope inflacije. Ako voliš svojim štednim ulogom hraniti nezejažljivu pohlepu zelenaša – tvoj izbor. Ali ne očekujemo od Vlade da drži ljestve u nastavku pljačke građana-korisnika kredita.

Potpisujem! A kad smo kod pljacke, xy ima jedan dobar clanak na tportalu:

“…glavni ‘krivci’ svi hrvatski građani koji su nesmiljeno iznosili novac iz zemlje. U samo 14 godina, 1999.-2012., uvezli smo roba za 195 milijardi eura, a izvezli za svega 103. Neto smo uvezli, tj. platili strancima više nego oni nama, 92 milijarde eura. U dvadeset godina je to vjerojatno preko 120 milijardi. To je taj famozni novac, iznesen iz zemlje.”

Pljackali ste sami sebe i jos ste dizali kredite u svicarcima. I ja bih svim silama trazio krivca u nekom drugom, da opravdam svoju glupost i pohlepu.

Vidim da komentatori poznaju materiju, ko i ministarstvo pravo. Kamata se nije mogla mijenjati, ne na način na koji su to banke radile i upravo zato je i sud presudio da je to bilo nezakonito. Taj dio je riješen i glupo je pričati da je netko mogao potpisati nešto što mu u uređenoj zemlji na potpis ne bi ni moglo doći. A ovi ispadi iz ministarstva rezultat su činjenice da nisu imali hrabrosti uvesti reda u kamatne stope i odrediti da se primjenjuju na način kako se to čini u EU, a to je da je se uzme početno stanje kamate i referentne kamatne stope, pa se dalje promjenjivost veže uz referentnu stopu. Uzimati trenutne referentne stope kao polazišnu točku čista je bankarska izmišljotina koju je ministarstvo financija samo prenijelo u praksu. Ovo pada na ustavnom sudu, prije nego što do njega i dođe!

mccoy

Bravo! Dobro ste definirali bit stvari:
“Uzimati trenutne referentne stope kao polazišnu točku čista je bankarska izmišljotina koju je ministarstvo financija samo prenijelo u praksu”.

Ne preostaje mi ništa kao malom nemoćnom čovjeku nadati sa da će to pasti prije nego dođe do Ustavnog suda!

Ali postoji nešto što treba također reći, ma koliko to bilo neugodno. Nisam u tome stručnjak, ali sam zapazio brojne komentare – prije nekoliko godina – na praksu uzimanja kredita u švicarcima u istočnoj Evropi. Njihovi autori se nisu mogli načuditi kako je nekome bilo gdje u istočnoj Evropi – od Poljske i Madžarske, o Rumunjskoj i Ukrajini da niti ne govorimo – moglo uopće pasti na pamet uzimti kredite u švicarcima. Oni su to nazivali “financijskom nepismenošću”. Ne pokušavam se rugati mukama tih ljudi, ali i meni je to kao laiku neshvatljivo. Strašno je o reći, ali ti su ljudi iskazali krajnje neznanje i naivnost. Da li ih je netko – HNB na primjer – trebao upozoriti su već sociološko-filozofska pitanja. Pa svi ti ljudi su punoljetni i imaju pravo glasa! Pa zaboga valjda su svjesni što je istočna Evropa – pravno, ekonomski itd. u odnosu na Švicarsku! Franak je oduvijek bio safe haven (valuta utočišta) a ne valuta u kojoj se zadužuje a da je se nema i izvodi naivne kombinacije – i to još u istočnoj Evropi!
Najgore je da nisu poštovali logiku Ezopovih žaba. One su umirale od žeđi, ali niti jedna nije nikada skočila u bunar – znale su da onda više nikada neće izaći!

UDRUGA FRANAK ZAIGRALA SE U TUMAČENJIMA ZAKONA

Bojim se da je pojeo vuk magare , a političari ih vuku za nos.
Ljudi su bili naivni zbog toga što za vrijeme školovanja sistem ih uči hrpu gluposti koje im nikada u životu neće trebati , a osnovno o financijama ni riječi ne čuju.

Isto tako vrhunski Hrvatski menađeri dižu kredite sa kamatom 8% – 10% a tvrtka im ima godišnju dobit 0,2% ili 0,5% , ako ne i gubitak.

Neki ipak nisu upoznati s materijom pa kažu da su neki ljudi iskazali neznanje i naivnost, a da pri tome ne uzme u obzir činjenicu da su krediti u CHF bili jedini koji su ti ljudi mogli dobiti u datom momentu. Kunskih stambenih kredita nije bilo, a krediti u EURima su bili “na ledu” ili točnije rijetki su ispunjavali kreditnu sposobnost da ih dobiju. Da, samo još jedan od trikova banaka zbog koji su i nepravomoćno pali ugovori na sudu!

Pa gle, ako nisi bio kreditno sposoban za kredit u eurima, onda je realno pitanje koliko si ti uopce bio realno kreditno sposoban. Jer ako si postao “kreditno sposoban” samo u francima a ne u eurima, ta navodna kreditna sposobnost je bila jako labava i realno mozda su se takvi ljudi trebali zapitati treba li uopce uzimati u tom trenutku kredit.

No izgleda da ljudi uopce nisu razmisljali na taj nacin, vec samo daj daj daj, na bilo koji nacin.

To se i danas vidi kad je masa ljudi zainteresirana za kredite a na kojekavim su crnim listama pa onda idu u one sumnjive kreditne zadruge pa poslje kukaju kak su ih ovi opelješili. A ne razmišljaju da realno uopće nisu sposobni za kredit i da ga nisu trebali ni dizati.

MatkoZG,

Poštovani,

Ne pokušavam pametovati, ali pročitajte još jednom basnu o Ezopovim žabama. Ali Vaše rezoniranje me upućuje na nešto drugo. Prvo, Vaš pristup je tipično emocionalan. Ovo između udruge Frank i banaka je rat i tu je svaka emocionalnost kontra-produktivna. Vi zato, umjesto da izvučete zaključke, opravdavate neshvatljivu i neoprostivu grešku. Time stvarate plodno tlo za ponavljanje te greške.

Drugo, tako dajete svoj doprinos da se “običnim ljudima” stalno “pune glave” o uvođenju eura jer je ekonomija Hrvatske navodno “visoko euroizirana”. Tako se pod krinkom gospodarskih susreta održavaju ideološki kongresi na koje se dolazi “vidjeti i biti viđen” i na kojima se svi izjašnjavaju protiv dolaska MMF-a i devalvacije, a za uvođenje eura.

E pa uvođenje eura bi na nivou države bilo uzimanje kredita u švicarcima. To je zapravo pitanje socijalne psihologije a ne bankarstva ili ekonomije (sjetite se slogana “Tamo pripadamo!” kod propagande za referendum o ulasku u EU) jer stvara iluziju da Hrvatska pripada tamo gdje uopće ne pripada. Ljudi se onda povedu za slatkom iluzijama pa rezoniraju: “Pa i mi smo Europljani, pa i mi smo Europa, uskoro ćemo i mi uvesti euro – pa zašto ne bih uzeo kredit u eurima ili švicarcima?”

Svatko tko to želi može se informirati o ekonomskoj i političkoj sitaciji u Hrvatskoj pa da mu postane jsno da su Hrvatska i EU dva svijeta koji nemaju ničeg zajedničkog. To još neuporedivo više, ponavljam, vrijedi za Švicarsku. Točno je da u Hrvatskoj istina nije objektivna kategorija i da se zato sve ključne ekonomske informacije objavljuju samo vani. Građani se zato moraju sami informirati – svi koji to žele mogu, nema ama baš nikakvih zapreka.

I za kraj, sjetite se one latinske: Ignorantia non est argumentum!”