Tražene cijene nisu nikakav pokazatelj tržišnih uvjeta, ali jesu činjenice da nije uveden porez na nekretnine. Marksistički superbogataši ulažu u gomilu nekretnina, za koje ne plaćaju poreze, i mogu čekati do u nedogled, držeći fiktivne cijene kakve hoće.
Posljedice:
– najveći dio troška održavanja komunalne infrastrukture koja opslužuje te nekretnine snose najsiromašniji šljakeri, oni koji crnče u tvornicama u Međimurju ili Šibeniku
– vrijedni prostori i lokacije stoje blokirani i ne mogu se privesti javno korisnoj svrsi
– tržište je zapravo mrtvo, jer ozbiljni poduzetnici znaju da su cijene prenapuhane i neće kupovati. Posljedično, smanjuje se obrtaj kapitala, što nanosi veliku štetu ama baš svakome.

Zanimljivo je da je porez na nekretnine najsocijalističkiji porez, i u demokratskom državama ga zagovara socijalno osviještena ljevica. A kod nas sve zakleti pobornici socijalne države i etatisti – a neće ni čuti za porez na nekretnine.

To samo govori da komunisti niti nisu ljevičari, nego su oni feudalni totalitaristi, najnenarodniji i najnepravedniji režim koji je ikad postojao.