Ciljevi donošenja prostornih planova su ostvarenje ravnomjernog prostornog razvoja usklađenog s gospodarskim, društvenim i okolišnim polazištima. Mnoge općine i gradovi u RH grade poduzetničke zone gdje poduzetnicima raznim mjerama, oslobađanjem od komunalnih doprinosa, jeftinijom cijenom zemljita, ili na drugi način pomažu u razvoju.
Često se zaboravlja da je građevinarstvo gospodarska grana koja na sebe veže brojne industrije, drvnu, metalopreraživačku i dr te kao takva doprinosi rastu domaćeg BDP-a.
to je skoro tipična hrvatska priča – da neki mutni gelipter poželi sagraditi neku betonsku rugobu u centru grada, srušiti par povijesno vrijednih zgrada i usput posjeći neki stoljetni drvored – prostorni plan bi se izmijenio preko noći.
kad treba nešto proizvoditi, onda komunistički neradnici upnu sve sile da to blokiraju.
oni industriju mrze iz dna duše, jer se tamo može probiti samo radom i znanjem, a političko muljanje je neostvarivo.
industrija ne dopušta njihov izokrenuti sustav vrijednosti, industrija ukida njihovu ulogu gospodara neba i zemlje, i zato industrija ne može proći.
najbolji primjer je bandić, koji je zajedno s sdp-om razorio zagrebačku industriju, u zagrebu sad ima bogaca kao na kubi – a bit će i gore – i sad im veliki vođa osvijetli dan kad im pokloni tanjur graha.