Nitko se ne treba praviti grbav oko ovog pitanja, a niti izmišljati toplu vodu. Izračunaju koliko je novaca i na koji rok stavljen u opticaj i lijepo hedgiraju valutni rizik i kraj priče.
Ovdje je jedini problem, da li to treba biti ozakonjeno ili će banke u vlastitoj režiji platiti smanjenje rizika zbog svojih klijenata, koji će im možda jednog dana otići ne budu li poduzeli odgovarajuće poteze.

Nema tu rješenja, isto kao što nema rješenja kad uložiš u dionicu i ista ti izgubi 50% vrijrednost, sigrno nije država ta koja bi trebala imati bilo kakve ovlasti za spašavanje onih koji su upali u poteškoće i to s tuđim novcem. Niti bi smjeli niti bi trebali, stvar između banaka i njihovih klijenata ako se sami ne znaju snaći resursi će se prirodnim putem brzo preraspodjeliti onima koji će znati bolje i pametnije upravljati takvim stvarima. Ali baš zato što se ne bi smjeli miješati i što to neće imati aspolutno nikakvog moralnog opravdanja niti ekonomskog efekta, osim onog krajnje negativnog, oni će to u tradicionalnoj maniri centralnih planere i socijalista jamačno napraviti.