Ja imam problem—što se od mene – nitko neće odseliti…!!! djeca – niti čuti…llijepo im je u Hrvatskoj….
blizu mene, koja ih servisiram 24 sata dnevno…ne vide nikakve ljepote u inozemstvu na duže vrijeme……
I onda reći- da stavovi mladih nemaju veze s tradicijom…o obiteljskim prilikama…..???

Sve, sve, sve, – samo nikiad ne ono pravo!

I opet se objavljuju tekstovi u kojima se sve svodi na lamentiranja/uzrujavanja a da se kontekst – a kamoli uzroci – čak niti ne spominju, a kamoli analiziraju.

Prvo, i opet fale paralele s Grčkom koja upravo doživljava masovnu emigraciju i to već po treći put u zadnjih 100 godina. Kod svih naroda koji uvijek izabiru bijedu – Grci, Hrvati itd…itd…to su povijesne zakonitosti koje se ponavljaju u pravilnim vremenskim razmacima. O sitaciji u Grčkoj – nezaposlenost mladih, “porezni cunami”, bijeda, životarenje itd…zainteresiranima s dobrim živcima preporučam malo guglanja, ima materijala.

No, vratimo se Hrvatskoj i objasnimo zašto emigracija tek počinje hvatati zalet (po koji put u povijest? Također treći?). Evo, upravo smo proslavili treću godišnjicu članstva u EU. Nigdje nisam vidio energičan zahtjev da Hrvatska mora izaći iz EU da spasi što joj je preostalo od privrede. Faktor beznačajnosti – najvažniji podatak o njenim uspjesima u dosadašnjem razvoju i najvažnija odrednica njene budućnosti – spominje samo moja malenkost i to na ovom forumu. Nisam vidio da se o njemu govori igdje drugdje.

Filozofski fakultet nakon niza mjeseci “natezanja” fslavi uspjeh u obuzdavanju “puzajuće klerikalizacije” i to još uviek nije definitivno riješeno.

Kod kurikulrne reforme moramo u stranom tisku čitati što je poimenično glavni problem: zahtjevi da se u školstvu mnogo više pažnje posveti temama rodoljublja, obitelji, lojlnosi roditeljima, crkvi……..Protestanti nemaju hrabrosti čak niti uprijeti prstom u glavni problem a kao nešto protestiraju! !!!! A upravo je u školstvu glavni problem.

Rješavanje uzroka masovne emigracije koja je u Hrvatskoj tek počela hvatati zamah traži mnogo hrabrosti, dobre živce i beskrajnu energinj.

Jer beznačajna mala prezdužena državica sa upropaštenim školsvom debelo ovisna o stranoj finacijskoj pomoći nema što očekivati od budućnosti, stoga je logično da će otići tko god bude mogao a ostati će – u najvećoj mjeri – samo ovisnici o budžetu s golemim udjelom ljudi od više od 60 godina..