Ovo je najporazniji članak 2013 godine. A da nije nagomilanih “zaliha” u BiH koja je najvažnije tržište pad bi bio još veći…katastrofalne brojke

Kada smo vrijeme koje smo trebali potrošiti na pripremu zemlje za EU profućkali na gluposti.

Čak i Zakon o PDV-u je donesen 28.06.2013(petak) godine sa datumom primjene 01.07.2013.(ponedjeljak). Najobičniji obrasci nisu bili spremni mjesecima nakon ulaska.

Ako smo tako olako shvatili najobičniji zakon, koji je doduša vrlo važan za funkcioniranje države, šta je tek sa ostalim stvarima.

Čisti diletantizam, svih dosadašnjih vlada…

Od donošenja tog zakona mi se stalno vrti po glavi da to više nemože biti slučajnost…

Čak bi i najveći glupan ranije reagirao…

Reagirali su stvarajući zaštitu za svoje ubojice. Samo su na to trošili vrijeme u pripremi ulaska u EU.

Zanimljivo da nitko iz Vlade nije reagirao na ove poražavajuće statistike, valjda je i njima dosadilo pričati uvijek jedno te iste bajke

Ništa nas ne smije iznenaditi

Hrvatska mora izaći z EU jer je EU za nju pretežak teret. Naravno, treba smoći snage i hrabrosti da se to konstatira jer istina u Hrvastkoj jednostavno nije objektivna kategorija. Niti jedna – niti povijesna niti ekonomska.

Oni rijetki koji su čitali Izvješća o napretku Komisije EU znaju da je u dva od njih (2010/2011) razlika između BDP-a po stanovniku u Hrvatskoj u odnosu na EU više od 20% (kada se primijeni paritet tekućih cijena dobiva se 42%; kada se primijeni paritet kupovne moći – zbog precijenjene kune – ispada 62% prosjeka EU).

Podsjetimo da je od svih bivših socijalističkih država samo Slovenija uspjela dostići Maltu i Portugal po BDP-u po stanovniku (po paritetu kupovne moći, naravno. Na bazi pariteta kupovne moći Maltu i Portugal je dostigla još i Češka).No za to je zaslužno vezivanje njihovih privreda na Njemačku, a ne ulazak u EU sam po sebi.

Sjetite se kako je Danko Končar rekao da 3.maj treba tri puta više vremena za brod istog tipa nego brodogradilište u Kini.

Kod poljoprivrede je situacja još gora: Hrvatska daje najveći postotak BDP-a na subvencije za poljoprivredu u EU. Prinos je 20% onog u EU; a potrebno je ulagati dvostruko više vremena, materijala i napora. O usitnjenosti rascjepkanosti poljoprivrednih površina da i ne govorimo.

Naravno da se svima u EU živo fućka za sudbinu Hrvatske: glavno je da uplaćuje svoje doprinose u budžet EU i da nema ozbiljnijih međunacionalnih sukoba koji bi producirali nove prognanike i izbjeglice. Jer kada još uračunamo i jasan demografski trend, njena budućnost je zaključena.