Priprosti geometar iz Velike Gorice, teška sirotinja koji je rat dočekao stanujući s majkom u jednosobnom stanu, Zagorac je počeo karijeru kao šofer Ivana Čermaka. Instalater centralnog grijanja, Čermak je bio prvi logističar Prve obitelji te iz prve dobio čin general-pukovnika – a dobit će ga uskoro i njegov mladi suradnik, koji će brzo diplomirati šoferstvo na zagrebačkom Prometnom fakultetu, te ondje obaniti magisterij na temu “Šoferska je tuga pregolema, puče guma a rezerve nema”.
Osim klasičnog šverca oružja, u koji se upustio s ovlaštenjima direktora državne agencije “Alan”, što se nalazila u sklopu Ministarstva obrane, pa stvorio mrežu slovačkih trgovaca, ruskih generala i židovske mafije, Zagorac je sve više penetrirao domaći biznis-sektor, kao pivot hercegovačke struje, kojoj je baš odgovarao netko s njegovim prezimenom. Od devedestih bio je u nadzornom odboru ACI-ja, direkciji Hrvatskih šuma, kovnici Ikom, tvornici topova “Marko Orešković”, a zatim, kao pomoćnik ministra obrane, sedam godina član Nadzornog odbora Privredne banke. Tko god misli da je Zagorac bezveznjak koji se dočepao para u švercu, pa trošio samo na zlatne satove, vara se: on je bio financijska velesila, a njegov primjer pokazuje dokle možeš sići bez političke i medijske zaštite unutar neke udbaško-lovaške grupacije.

***sramota je da ovakav lik može imati čin hrvatskog generala

Ako ne hrvati, da ga bar austrijsko sudstvo stavi u zatvor.
Obogatio se na hrvatskoj sirotinji iz koje je sam potekao.
To je ta divota i cvijet naroda.
Da li ce pravda doci i do Dalicke, Plenkovica i ove novije bagre lopova kojima nista nije sveto.