Princ Harry se lijepo proveo u Hrvatskoj, dobro za njega, dobro i za nas, treba nam i takav vid marketinga! 😉
http://www.jutarnji.hr/princ-harry-u-hrvatsku-je-doletio-easyjetom–a-nakon-ludog-provoda-vratio-se-i-mirno-prosetao-gradom/969550/

Kaže on, Istra nije nova nego stara Toskana:
http://www.tportal.hr/lifestyle/putovanja/145600/Istra-nije-nova-nego-stara-Toskana.html

Mislim da je to pogrešno tako reći, Istra nije nikakva Toskana, Istra je Istra, i bolja je od Toskana, po mnogo toga.

Meteorološki: 1.rujna je započela jesen! Kalendarski – za 3 tjedna.
Mislim stoga da slobodno možemo reći da je istekom mjeseca kolovoza naša sezona više-manje (kako kome, naravno) gotova – iako je do samoga kraja trajala "punom parom", "produžene špice".
Vrijeme je za zbrajati račune! 😉

Narednih 3-4 tjedna, kao i ono poslije (za neke hotele, posebice one više kategorije koji rade malo duže, cjelogodišnje itd.) je nekakva postsezona, iako većini beznačajna nekome možda ipak već nekog značaja (nadajmo dugoročno za što više njih!), i zato držimo fige da i ona prođa sjajno, no za sada obzirom na sadašnji sezonski oblik turizma koji prevladava stvari su uglavnom već gotove (uglavnom preko 85 % noćenja, i debelo preko 90 % prihoda, pogotovo tamo gdje je postezona tradicionalno samo do kraja rujna uz velika sniženja cijena).

Tako da sad treba čekati rezulatate broja noćenja za kolovoz, pa da imamo neku sliku kakvo će stanje biti na 3. kvartalu odnosno cijeloj godini u turističkom sektoru RH.

Zanimljivo je primjetiti (prema raznim izvorima) da su (eurske) cijene smještaja uglavnom bile više nego prošle godine, i da smo kroz cijelo ljeto imali u prosjeku cca. 2,75 % slabiju kunu prema EUR u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Navodno je jedino vanpansionska potrošnja oslabila u odnosu na prošlu godinu, što je valjda u našim turističkim firmama ipak i više nego dovoljno nadoknađeno rastom broja noćenja, njihovih cijena, i blagotvorenim utjecajem (možda samo kratkoročno) slabije kune. Sve u svemu, rez 3. kvartala će posebno biti zanimljivo gledati u ovome sektoru 🙂

Lynx, bilo bi ti bolje da brojiš nofčeke a ne samo kacige [embarass]

http://www.liderpress.hr/Default.aspx?sid=135833

Ne vidim razloga da plaćam pizzu 65kn ako imam polupansion ili puni pansion u hotelu… Ova je priča ispričana samo sa jedne strane, sa strane iznajmljivača ležaljki i suncobrana, te vlasnika kafića i restorana…

Ja možda i imam novaca, ali ako ti dođem u kafić, i platim Somersby 25kn, kavu 18kn, gazirani sok 20kn, pivo 0,25 22kn, vidjet ćeš me jednom i nikad više…

Iz principa ne dam da se od mene radi budala, a tko voli neka izvoli!

Lynx..cijeli naš hrvatski turistički sektor ti je preljevanje iz šupljega u prazno. Nema tu kruha,mislim kruha ima ali nema zarade.
Ti kao i Bakić računate vrijednost imovine,u ovom slučaju nekretnina. Što imaš od tih silnih računica? Na burzi se kupuje biznis-poslovanje a ne osnovna sredstva. Ajde da je Korf u stečaju a nema nekih velikih dugova…ali oni to nisu.
Svi naši-hrvatski hoteli su građeni u komunizmu i ne isplati ih se adaptirati.A ne isplati ih se ni rušiti…a ne isplati se ni s takvima kakvi su poslovati-nema zarade. Da je hoteljerstvo zarada budi siguran da bi se ovog momenta gradilo barem 200 hotela. Ali nije to biznis. Stranci-turisti ne dolaze zbog hotela u hrvatsku,hotel je samo mjesto gdje će prespavati a dolaze odnosno trebali bi dolaziti zbog nečeg drugog.
Kupi prošlotjedni glopos i pogledaj na što liči HR turizam. Ili još bolje idi od hotela do hotela i sam se uvjeri [pray]
A onda odi u tursku pa usporedi [pray]…sve usporedi,od dobrodošlice do posluge,serviranja,osmjeha…cijena
Prošao sam veliki dio svijeta i cijelu našu obalu i strašno sam razočaran – ne našom prirodom nego svime ostalim. Normalno da i dalje odlazim na jadran na godišnji,čak nešto malo i gradim na Ugljenu,uložio sam i još ću u Solaris Šibenik ali sve u svemu…. koma živa [cry]

Postoji jedan veliki problem koji nitko ne spominje. Dobro plaćena srednja klasa na zapadu previše radi i nema dovoljno slobodnog vremena za putovanja. Isti problem imamo i sa siromašnijim zapadnjacima. Kada bi oni imali kakve godišnje odmore od tjedan/dva u travnju/svibnju ili listopadu/studenom mogla bi se produžiti sezona. Pod uvjetom da je vrijeme lijepo. Po meni je puno ugodnije s obitelji otići na tjedan dana mora u listopadu nego u špici sezone. Ali tada svi rade. Većina turista je tu zbog sunca i mora. Izvan sezone mogu doći samo penzioneri. Bogatih turista koji žive od kapitala i imaju vremena je premalo.

Francuzi imaju 6 tj. godišnjeg odmora. Siromašni ili bogati. Najčešće koriste 3-4 tjedna ljeti, ostatak preko godine.

Dugoročno gledajući, mislim da u Europi što se tiče godišnjeg vrijeme (broj dana) neće biti problem, jedino bi novac (za putovanja) u nekim slučajevima mogao biti problem, ali samo vrijeme ne vjerujem.

Obzirom na neke male "strukturne" problemčiće, dugotrajnijeg karaktera, te u kombinaciji sa sve razvijenijim idejama/teorijama (ali i empirijskim dokazima!) o važnosti "odmora" za produktivnost zaposlenika, kao i nekim drugim efektima koji tome pridonose, čini mi se da će rasti želja i potreba za produžavanjem ukupnih "godišnjih odmora" (i vjerojatno u skladu sa "najnovjim stručnim spoznajama" sve izraženijeg cjepkanja u dijelove: proljetni odmor, ljetni odmor, jesenski odmor…) ali naravno uz zadržavanje normalnog rasta zarada po satu rada (što znači uz manje radnih sati godišnje i s time u skladu godišnju plaću tj. ljudi će imati više dana za odmor/putovanja, ali ne s time u skladu i više novca za ta putovanja).

Mislim da je to "gotova stvar", da bi se uspjelo imati punu zaposlenost gledajući makro, i gledajući mikro da bi se uspjelo da su zaposlenici po plaćenom radnom satu što produktivniji, budućnost u Europi je upravo takva: manje radnih sati godišnje po zaposleniku, a što znači i dugoročno sporiji rast plaća (ponekad u kratkom roku i pad plaća u skladu sa padom odrađenih sati po zaposleniku).

Mislim da je dugoročno stanje tržišta rada u Europi na tragu onoga što smo imali u Njemačkoj na kratkoj skali ovih kriznih/post-kriznih godina (skraćeni radni tjedan itd., kojim se održala zaposlenost, ali mnogima smanjile mjesečne plaće, u skladu sa smanjenim radnim satima).

Npr. mene ne bi čudilo da postepeno Europa "pofrancuzi" što se tiče rada, da se mahom radi 6-7 sati na dan umjesto 8+, da se mahom radi 4-5 dana u tjednu umjesto 5-6, i da se mahom godišnjeg ima "u skladu sa teorijskim spoznajama o produkivnosti i utjecaju odmora" oko 42 dana u čak 6 rata (6×7), dakle svakih 2 mjeseca godišnji od tjedan dana. Samo će "neki" koji ne budu mogli preživljavati sa takvim jednostrukim plaćama raditi "onak ko Ameri" po dva posla, pa će zaista postojati ljudi koji će raditi 2 posla po 6 sati na dan (ukupno 12), ali to će biti rijetko, u zanimanjima najniže stručne spreme itd.

Što se tiče putovanja to će za turizam domaćih gostiju zemalja EU biti super (svi će imati domaće turiste preko vikenda, ljudi "srednjeg ili barem višeg-srednjeg sloja" će na 2-3 dana ovisno da li rade 4 ili 5 u tjednu vrlo često ići na neke kratke "odmore"/izlete), a što se tiče toga da li će se i ovih 6 puta po tjedan dana tokom godine iskoristiti za putovanja u inozemstvo ili opet "domaće destinacije" zaista ovisi o stvarnom rastu produktivnosti jer toliko smanjenje radnih sati godišnje moglo bi nekima ostaviti neko relativno osabljenje godišnjih prihode pa mjesta i za jednako a kamo li tako povećano (6 puta godišnje??) putovanje u inozmestvo da nema. Ali neki će ipak moći, htjeti, oni bolje plaćenih zanimanja, "viši-srednji" i "viši sloj"…

Što se tiče našeg turizma, to znači da bi dugoročno našem turizmu glavni konkurenti postali ne Španjolska, Italija, Francuska, Grčka u dosadađnjem smislu nego i ostale zemlje i neke od ovih (Italija, Francuska…) u smislu "domaćeg turista", a mi nažalost teško da ćemo skoro imati domaćeg turista kao značajan faktor.

To znači da naš turizam mora naučiti nuditi "vrijednost" za novac koji turist plaća. Turist iz Italije, Francuske, Njemačke, Nizozemske… ali i drugih zemalja mora vidjeti da mu se isplati otići u Hrvatsku umjesto na neko od domaćih odredišta, upoznavajući svoju vlastitu domovinu itd., mora vidjeti da je putovanje u inozemstvo (pa čak onda možda i više puta godišnje, tko zna možda i "svih 6 puta"?) nešto što mu se isplati, nešto što mu više donosi a za manju cijenu nego li putovanje u neko domaće odredište.

Neke male naznake toga će se možda vidjeti već ove godine, jer premda još "nemaju toliko vremena" kao što će možda imati "narednih destljeća", neki već iskušavaju ono "neimanja previše novca" i želje za "razumnim trošenjem, dobivanja vrijednosti za svoj novac" pa ćemo mi već ove godine vjerojatno vidjeti unatoč lijepom rastu ukupnog broja noćenja, da će neka odredišta, neki objekti doživjeti pad noćenja (i da to mogu očekivati i na dalje, ako se ne promjene), da će mnogi doživjeti posebice pad "vanpansionske potrošnje" (i da to mogu očekivati i na dalje, ako se ne promjene) ali drugi pak istovremeno rast te vanpansionske potrošnje (i da to mogu očekivati na dalje, ako tako nastave i dalje napreduju! 😉 ) tj. doći će konačno i u našem turizmu do raslojavanja, prema tome tko što nudi i koliko naplaćuje, već ove godine mislim da bi se naznake toga mogle vidjeti!!

Kod nas su mnogi navikli gledati cijene kod susjeda i sebi samo prepisati isto, bez da su i uslugu podignuli na taj nivo, toga više neće biti, turisti će sve više plaćati ono što zaista dobiju, i neće prihvaćati plaćati nešto što im ne vrijedi tog novca. Neće turist plaćati zrak koji mu serviraš, nego uslugu, pravu kompletnu uslugu koju čini puno toga materijalnoga i nematerijanloga (osmjeh…).

Ne može svaki kamp imati cijene kao Zaton, niti svaki hotel kao Monte Mulini, Lone…, niti svaki privatni iznajmljivač kao da je hotel sa 4*, niti svaki restoran jednake, razlike će se povećati, ovisno o razlikama kvalitete. Biti će jednoga dana normalno da u nekom smjšetaju na Jadranu u pol sezone platiš 10-ak € noćenje, a u nekom drugom 1000-injak € noćenje. Za sada je jako malo ovih po 1000-injak €, i uopće ne postoje niti u najbezvenijem privatnom smještaju ove po 10-ak €. E to će se dogoditi, razlike će biti drastične, obzirom na drastičnost razlika u kvaliteti (i više, to ide nelinearno, malo lošija usluga – puno niža cijena, malo bolja usluga – puno viša cijena, jer ljudski mozak funkcionira tako, "nelinearno")