Trenutni srednji tečaj HRK/EUR: 7,461031
Prošle godine u isto vrijeme: 7,263329

Razlika: +2,72 %
Zanimljivo.

prošle godine su kukali što nisu strancima prodavali skuplje gorivo. Sad će kukati zašto tečaj nije 7kn za 1 eur

Svi izvoznici se vesele nižem tečaju, samo budale (ili oni prezaduženi u stranoj valuti) u turizmu bi sad mogle kukati, što niži tečaj to veći kunski prihodi, a zbog dobrog dijela rashoda tečajno ne 100 % ovisnih (cijena rada itd.) profit raste brže nego li slabljenje valute tj. niži tečaj znači unatoč slabijoj kuni veći i realni profit i kada bi ovo bilo "za stalno", a kamo li sreće ako je samo "privremeno", ako bi se tečaj slučajno ponovno vraćao nazad…

Ova godina su turizmu zaiste sve okolnosti na ruku. Od gospodarskih stanja u emitivnim tržištima, preko stanja konkurencije, do domaćih okolnosti racionalizacije troškova olakšanih djelom baš tom krizom na izmaku (eto da i neka korist od krize!) i slučajno ugodnih tečajnih kretanja a čini se da bi i vrijeme moglo biti na našoj strani! Jer ako se ostvari ova prognoza do kraja kolovoza i slučajno ako su u pravu glede "nešto iznad prosjeka temp i ispod prosjeka padalina" za rujan, to bi zaista bilo sve da bolje biti ne može.

A u turizmu: stvar je djelomično i ovisna o putu! Naime buduće godine djelomično ovise o prethodnim godinama (svima je bar intuitivno jasno što znači lijepo iskustvo, što znači priča/preporuka itd.) pa kada imamo jednu posebno dobru godinu kao ovu, to nije samo stvar ove godine, to ima utjecaja i na to kakva će biti sljedeća godina, pa nakon toga sljedeća itd.

procitao sam da nismo daleko od vrha ljestvice koja prikazuje prihod po gostu.
takodjer blizu smo maksimalnom broju turista koje zemlja ove velicine moze primiti ( 1:3 prema broju stanovnika)
Znaci to je u glavnom to. Moze naravno jos vise , jos ,jos,jos.
Zivim u splitu. Ne moze se proci gradom , sve puno. Nema vise mjesta. Idem na plazu, krkljanac, nema sanse. Odem van grada, sve puno. Mislim nekako mi se cini da se bolje odseliti i omoguciti da jos par turista navrati.
Nekretnine , stanovi uzasno skupi. Domaci nemaju sanse, prodavaci cekaju svog stranca koji ce platiti stan duplo nego u Njemackoj.
Ljudi sta je ovo doslo i sta ce jos doci.

Moze li se turizam nekako zakonom ograniciti?

@ndjukic1

Hrvatska još uvijek ostvaruje osjetno manje turističkih noćenja nego rekordne 1986. godine.

Da ponovimo broj noćenja od prije 25 godina trebali bismo prošlogodišnji broj noćenja povećati za čak 21 %!!

Ne kažem da trebamo postizati neke nove rekorde što se tiče "gužve u špici sezone" itd., ali zapravo obzirom na infrastrukturu koju sada imamo (od cesta pa na dalje), na smještajne kapacitete koje imamo i koji se grade/planiraju zapravo možemo već i doskora podnijeti i veće opterećenje u vrhu sezone od ondašenjeg, te obzirom na nastojanja produživanja sezone (ona noćenja su ostvarena u tada još kraćoj sezoni!) kroz cjelogodišnji rad (dakle ne veće gužve u ljeto, nego više u ostalim mjesecima) moguće je čak i taj broj noćenja dovesti na neke prave nove rekorde.

Ali zaista, nije poanta više u pretjeranom rastu broja noćenja (osim u slučaju da se ne-ljetni mjeseci uspiju baš tako dobro popuniti da oni generiraju sav porast) nego u rastu prihoda po jednom noćenju (tu ima još mjesta promjenom strukture noćenja koliko god želiš, nismo baš u takvom vrhu) i posebice rastu profitabilnosti koja je sada u prosjeku: nikakva! (tj. ima jako puno mjesta za rast, promjenama "poslovnih okolnosti" itd.)

Kada pomnožiš "neki rast broja noćenja" (moguć je!, i to nemali i samo na račun ostalih mjeseci, dakle i ne povećanjem količine kapaciteta nego njihove popunjenosti) sa nekim "rastom cijena", dobiješ "neki veći" rast prihoda… a koji kada se marže dobiti sa cca. 0 % podignu na nešto normalno, za profitabilnost znače nešto danas još nepojmljivo.

Podizanjem kvalitete se može puno toga napraviti i u postojećim stvarima, npr. postojeće kampove da podignemo u prosjeku na razinu talijnskih u prosjeku bi mogli ostvarivati skoro 30 % više cijene od sadašnjih prosječnih već odmah, a ne moraju nam svi biti slične kvalitete kao talijanski, možemo mi npr. imati veći udio viskokvalitetnih pa imati još višu prosječnu cijenu.

A da ne govorimo koliko na ukupne prihode utječe promjena strukture ukupnog broja noćenja, npr. ako još malo napravimo hotela poput Monte Mulinija, Lona i sl., ako ih popunimo kroz cijelu godinu, to može značajno podignuti udio hotelskih noćenja u ukupnom broju, pa zamislite koliko takva stvar može utjecati na ukupne prihode (i na druge stvari kao npr. na zaposlenost!)

P.S. Ti bi zakonom htio ograničiti zaposlenost? Previše Hrvata radi ha? Turizam kao radno intenzivna djelatnost u zemlji velikog broja neobrazovane radne snage (obzirom da između ostaloga treba značajno čak i takve) je dobra prilika za apsorbirati kroz još duže vrijeme dijelove radne snage koja bi inače najteže našla nekakav posao. Samo da se sezona ozbiljno produži, to bi bila što se tiče zaposlenosti prava slamka spasa ovome gospodarstvu. Dalek je dan kada će kod nas kao inače u EU u turizmu raditi "jeftina imigrantska radna snaga", a i onda to vjerojatno sasvim "prihvatljivo" zapravo naši dragi susjedi iz BIH i Kosava tj. naš turizam može biti ne samo u neku ruku "slamka spasa" našem gospodarstvu nego dugoročno čak i ostalim susjednim gospodarstvima koji će svoju suvišnu radnu snagu prelijevati k nama. Tako da naš turizam, ukoliko se stvori takva poslovna klima da se isplati i hotelski biznis koji ima velike efekte na gospodarstvo, je zapravo jako jako ozbiljna stvar!

Možda bi se dalo napraviti još nekih 20% što u ukupnom BDP-u znači oko 4%. To stoji. Medjutim time se zapravo sve ostale gospodarske i ostale aktivnosti zatiru a ne postajemo znatno bogatiji.
samo gasimo interes za sve druge gospodarske grane.

Za nezaposlenost isto nisam siguran. Španjolska i Grčka su zemlje kojima je turizam velikim dijelom zastupljen u BDP-u pa imaju katastrofalnu nezaposlenost.

Osim toga nije garancija da ce Hrvati raditi u turizmu nakon što udjemo u EU. Radit će tko je najjeftiniji a management tko je vlasnik.

Još nešto. Ludi grade i grade. Sve je već preizgrađeno, kuće su sve veće i veće. Pitanje je samo do kada. Još k tome sada su i stranci "ravnopravni (ravnopravniji)" pri kupovini nekretnina pa se potražnja povećava. Treba još graditi.

Na kraju dolazimo do toga da koristimo resurse 150% , nismo puno bogatiji. Obala uništena. Zato kažem da bi to trebalo malo regulirati jer već sada je zagušenje na svim razinama.

@ndjukic1

Pa jasno da turizam ne može sam, turizam je samo jedna grana. Npr. zemlja poput Grčke, pa oni da imaju još 5 turizama i 5 pomorstava oni bi opet bankrotirali jer su oni u svemu ostalome nekonkurentni.
Slično i sa RH, ne može se živjeti na par proizvoda u kojima smo konkurentni.
Ali turizam je za sada jedna od rijetkih stvari koja zapošljava radnu snagu. Mnogo toga drugoga su visoko-tehnološki proizvodni procesi gdje rade samo roboti i to je to. Radna snaga je tamo (dugoročno mora biti da bilo konkurento!!!) samo u upravljanju, istraživanju i razvoju i sličnim visokih djelatnostima a za zaposliti ljude u takvim poslovima bi trebalo imati zaista hrpu tih industrija/kompanija a i nemamo takvu obrazovnu strukturu radne snage.

To će sve kroz vrlo dugoročno razdoblje (par desetljeća) ako bude pameti i sreće biti kod nas ali u međuvremenu u tih 20-30 godina mi moramo imati prije nego nam građani budu mahom "menadžeri" i "dr.sc." imati gdje zaposliti i te ljude niže stručne spreme. Turizam je mjesto koje usisava takve "viškove" radne snage.
U Grčkoj da nema turizma stvar bi bila još gora, a slično i u Španjolskoj.

Jasno je koje grane gospodarstva zapošljavaju radnu snagu a koje nemaju potrebu za puno radne snage, to nije nikakva mudrost, to su osnovne stvari, zna se da postoje radno intenzivne djelatnosti, postoje radno ne-intenzivne, kapitalno intezivne itd. U RH je nezaposlenst takva kava je, ali da nemamo turizam bila bi još puuno gora, bila bi skoro kao u BIH s kojom bismo tada bili jako slična gospodarstva.

Istina je . Sve stoji.
Ja se samo bojim da ne postanemo robovi novih gazda.
Sto zbog zaduženosti sto zbog prodaje prostora.
Ako to izbjegnemo biti će bolje.

Nisu rijetki primjeri u povjesti gdje su narodi prodali svoj prostor.

Iako živim u turističkom području navijam više za druge djelatnosti u najmanju ruku zato da narod ne izgubi znanja. (npr gasi se brodogradilište koje je odškolovalo tisuće majstora i inženjera).

Ali OK ako je samo turizam isto je u redu ali ne bi smjeli dozvoliti da postanemo robovi a prodamo svoj prostor.

Građani RH prije svega moraju biti vlasnici domaćih turističkih i svih perspektvnih kompanija, to je ono osnovno, a ono sporedno/kratkoročno je to da u njima i rade kao zaposlenici. Zaposlenici će u turizmu i mnogo toga drugoga možda biti naši građani još par desetljeća, ali nakon toga vjerojatno da dobar dio tih radnih mjesta će popunjavati novi dosljenici, privremeni radnici itd., a naši građani tj. potomci današnih građana, koji su nažalost sve malobrojniji, će raditi neke druge, zahtjevnije/više poslove (kojih i neće biti puno, možda taman u skladu sa brojem tog našeg opadajućeg stanovništva), ove male jeftine masnovne će raditi oni koji dođu iz krajeva u kojima je stanje slabije nego kod nas. I za našu djecu je osim radnog mjesta koje će imati posebno važno što će od tih silnih kompanija naslijediti od svojih roditelja, i kupiti od svojih roditelja itd. Ključno je da dionice naših najboljih kompanija imaju nekakav lijepi, zdravi, dinamični free float sa mnoštvom malih dioničara, koji će se iz generacije u generaciju nasljeđivati, kupovati/prodavati (npr. kada roditeljev mirovinski fond neke dionice prodaje kako bi njemu dao mirovinu, djeca, unuci… će vjerojatno te dionice kao mali dioničari kupovati na burzi itd.).

Naši građani moraju biti gazde, ako nisu gazde, onda nema nam više Hrvatske, nema nam budućnosti. Budućnost se mora živjeti snažno, ponosno, pametno. To je moguće samo tako da su građani gazde, dioničari, najboljih kompanija, one koje će biti sve konkurentije, koje će stvarati značajnu novu vrijednost kroz sve to vrijeme. One kompanije koje nećemo znati profitabilno upravljati, one nam naravno ne trebaju, njih treba što prije prodati i za taj kapital kupiti one u koje vjerujemo, koje mislimo da ćemo uspješno razvijati.

Lynx. tako kako kazes bilo bi idealno i lijepo. Medjutim vec sada a pogotovo ulaskom u EU prostor koji sada naseljavamo, koji je predivan, jedinstven, bogatih resursa i neproporcionalno rijetko naseljen predaje se tržištu od 500 000 000 ljudi koji su bogatiji od nas. Potpuno ravnopravno odnosno s obzirom na broj ravnopravnije. Takodjer otvara se morski prostor za eksploataciju po želji. Biti će prema najavama moguće i graditi na pomorskom dobru a i slobodan ribolov za kompletnu talijansku floto.
U tim uvjetima gdje je novac mjerilo a ne tko je starosjedioc mislim da dugoročno gubimo.
Možda će prvih par godina biti nešto dinamičnije gospodarstvo ali dugoročno s obzirom na trend da se ništa ne radi a dobro živi mislim da nam se loše piše. naše bogatstvo je prostor i resursi ali mi to ne znamo , mislimo da su euri i automobili. Budućnost će pokazati.

Inaće u liberalnom kapitalizmu gazda je onaj tko je vlasnik. Ostali su tu uz put i malo smetaju.

U EU se i ulazi radi "untarnjeg tržišta", svaka država koja ulazi ulazi radi toga da ima pristup tom velikom tržištu, to je poanta EU, jednostavno rečeno "interesno udruženje država članica" u koje države ulaze kako bi svoje interese zadovljila. Kada se nađu ljudi/države koji imaju zajedničke interese, zajedništvo je dobra stvar, omogućava da se ti zajednički interesi ispune.

U gospodarstvu ti je uvijek važno koliko imaš tržište. Svi želimo imati veliko tržište na kojemu bismo prodavali svoje proizvode/usluge. Što bismo bez njega? Zar se pouzdati u ovako malo tržište? Jedan od glavnih razloga zašto su američke kompanije povijesno bile konkurentnije i kasnije globalno od ostalih zbog toga što su imale veliko domaće tržište, na kojemu se razviju, postignu ekonomiju obujma… i onda tako konkurentne mogu ići globalno, i tamo biti najbolje. To bez velikog domaćeg tržišta ne možemo. Ne možeš imati ekonomiju obujma kao ameriaknci ako oni imaju 350 milijuna a ti 4-5 milijuna kupaca i zato se stvorila EU, kako bismo svi imali "veliko domaće tržište", to EU tržišta nam je svima koji smo tamo "domaće", kao amerikancima američko i time se omogućava europskim kompanijama da se razvijaju kao i američke, kao danas kineske sa svojim tržištem itd.

Za male države poput RH, koje naravno da nemogu (danas ne može nitko) biti samodostatne, dakle moraju biti otvorene ekonomije, bilo bi pogubno živjeti na način da za svoje proizvode imaju "malo tržište", takvo nešto bi si mogle dopustite samo one države koje su već danas konkurentnije od tih nekih američkih, europskih itd., koje unatoč carinama i svemu uspijevaju prodirati gdje god smisle (dakle superkonkurentne zemlje tipa Švicarska, njima ne treba EU kada su konkurentniji od EU) tj. za RH je nemoguće imati uspješno gospodarstvo, ako je u okruženju konkurentijih zemalja a sama nema pristup velikom tržištu tj. glavni nužni uvjet za dugoročnu opstojnost gospodarstva poput našeg je ući u to "interesno udruženje" radi našeg sa drugim članicama zajedničkog interesa zvanog "veliko unutrašnje tržište". To je dakako nužni uvijet, nikako dovoljno. Ostalo što treba napraviti da bi se uspjelo predstavlja prave izazove, ali koje nemamo drugo nego prihvatiti i dobro ih odraditi jer na drugi način smo sigurno "propali", na ovaj način "možda nismo propali", imamo šansu ako imamo što proizvoditi na račun toga uspjeti. Moramo naći nešto u čemu možemo biti konkurentni i pomoću toga se razvijati. Eto imamo par kompanija koje su već konkurentne, imamo turizam koji bi mogao postati konkurentan, i to je već osnova za nadu. Da ne uđemo u EU ne bismo imali osnove niti za nadu, odmah bismo bili otpisani jer ne bismo mogli preživjeti sa našim malim tržištem a koje je izloženo vanjskim utjecajima koje ne možemo spriječiti. Ako ne možeš spriječiti vanjske utjecaje (a zašto bi, tko bi htio živjeti izolirano od svijeta i kad bi mogao, npr. bio neka državetina poput Kine i sl, ali niti oni to danas ne bi mogli) ne znam zašto ne bi pokušao te vanjske utjecaje iskoristii sebi u korist. EU je način kako se ako se ima pameti to može iskoristi. Tu nam je 500.000.000 ljudi za (bezcarinsku, po uvjetima "domaćeg proizvođača") kupnju naših proizvoda i usluga!!!!!

Lijepo zvuci a kamo srece da ce biti tako. Koliko znam 2 puta više uvozimo roba nego što izvozimo i to je tako vise od 20 godine bez prekida i iznimke.
Tako ce biti i slijedecih najmanje 20 godina .
Neće bescarinski režim ništa tu promijeniti. Dapače moglo bi biti još više uvoza. Zašto?
Zato što će strani kreditori opet davati kredite znajući da možemo garantirati teritorijem odnosno kad usfali za vračanje jednostavno komad po komad priodamo. To se već radi. npr prodaja komada Mljeta ili kojekakvi golf projekti koji nisu ništa drugo do eksploatacije teritorija( neće biti nikakvog specijalnog zapošljavanja)

Da se razumijemo. EU je odlična stvar za večinu zemalja pa i za nas bi bila kad se ne bi morali odreći isključivog prava na teritorij.
Kada bi se radilo samo o carinama, tržištu, protoku ljudi i roba onda 100% OK ali ovdje se radi o exploataciji resursa i vlasništvu nad teritorijem a to je klopka koju izgleda malobrojni vide.

Onda dalje o turizmu. Npr sada je u Dubrovniku krkljanac, nema vise mjesta za nikoga .
Zbog toga ali i zbog mogućnosti stranaca da kupuju nekretnine cijena istih toliko skače da domaći ne mogu ni sanjati o kupnji.
To nije ispravno bez obzira što se pokušava progurati da je ravnopravnost na jedinstvenom tržišzu itd….
Može to sada zvučati nazadno, konzervativno ili bilo što ali logički, etički ili bilo kako nije u redu da su domači zapravo obespravljeni jer nemaju min 300 000 eur za omanji stančić a prodavači istovremeno čekaju svog stranca da mu prodaju.
otvaranje malog atraktivnog i malo naseljenog prostora 100 puta većem tržištu narušava prirodnu ravnotežu i bez sumnje dovest će do problema u budućnosti.
ovo sa tržištem, izvozom i slično to stoji iako za nas ne baš puno, ali sa nekretninama resursima i teritorijem , to je loše.
Vidjet ćemo . Ni ja nisam naravno siguran ali ne mogu zamisliti neki pozitivniji scenario. Sve me nekako vodi u negativno.
Vidjet ćemo.