parole kao iz staljinitičkih pedesetih s tek pokojim modificiranim terminom: “široka društvena akcija” “aktivno uključiti partiju i centralni komitet”.

pogotovo je jadno vidjeti mlade ljude kako uzvikuju povampirene i ofucane parole koje su meni izgledale beznadno zastarjele i smiješne kad sam bio dvostruko mlađi od njih.

da bi se uveo “sustav iskorištavanja sirovina”, potrebno je prvo da se zemlja vrati u društvo civiliziranih i industrijskih zemalja, a za to je potrebno potpuno rasturiti marksistički pravosudni sustav i postaviti osnove pravne države, a što opet nije moguće dok se zagriženi marksisti ne potjeraju iz državne službe.

doista mi nije jasno kako itko može fantazirati po ovakvim skupovima, kad i najpovršniji pogled na hrvatsku realnost pokazuje da se to NIŠTA ne isplati raditi, pa tako ni gospodariti otpadom.

ako profit drastično pada čak i bogomdanim telekomima, tko bi se drugi uopće mogao nadati profitabilnom poslovanju.

Kolika je trzisna vrijednost stotina tisuca mladih i neiskoristenih ljudi koje je ova politika zakopala na burzi rada?

Partija ne poznaje tržišnu vrijednost ljudi jer se ljudi ne biraju po kvaliteti nego podobnosti. Kad je čovjek/radnik kao osnova napretka bačen u kut ne može niti išta drugo ići u dobrom smjeru.