“Tvrtke, država i gradovi krenuli su rasprodavati imovinu u najlošijem trenutku pa će zbog nedostatka kupaca samo srušiti vrijednost umjesto da pokrpaju proračunske rupe. ”

Ivane,

Kako si ti zakljucio da je bas ovo najlosiji trenutak za prodaju nekretnina ? Zbog cega mislis da ce recimo za 3 ili 5 godina biti bolji trenutak za prodaju nekretnina ?

Pa, investicije u nekretnine su nasigurniji i najisplativiji oblik investiranja!
Bar to svaki pravi Hrvat zna.

oni koji su kupili prije dvije godine su onda prave hrvatine [lol]

i to od stoljeca sedmog.

pohvala autoru, da bar ima više ljudi koji tako dobro razmišljaju

krize su zlatne kiše problem je samo u tome što treba znati i što su zlatne samo za mali broj

…………..KAKO PROCJENJUJEMO …

H R V A T S K A K U L T U R N A B A Š T I N A

Kada je prije više od desetak godina Zakon o poljoprivrednom zemljištu omogućio dugogodišnjim
korisnicima i zakupcima , kao i pravnim sljednicima Općenarodne imovine, da o d c i j e p e,
i formiraju građevinske čestice potpuno odvojeno od poljoprivrednih površina u višegodišnjim
zakupima, otvorila se prilika dobrostojećim gospodarstvenicima , da izravnom kupnjom ,dođu u posjed više- ili manje devastirano-očuvane hrvatske kulturne baštine, nekretnina- DVORACA,
KURIJA , i ostalih povijesnih vrijednosti…..
Dio njih, a među njima i mi, požurili smo da kupnjom ,a nakon mnogo administrativnih detalja
i vlasničkog uređenja, i dugog čekanja na proceduru samog tijeka upisa vlasništva, napokon
prionuli na SANACIJU, ADAPTACIJU I rekonstrukciju objekta- pod strogom kontrolom
nadležnog Konzervatskog odjela , i samog nadzornog arhitekta.
Koliko god građevina bila majušna, i kupljena za neku procječnu procijenjenu vrijednost, moram
reći , da ulaganje -nikad nije prestalo, uvijek traje- i čini mi se uvijek će trajati.
Uz veliki ponos koji osjećamo samim vlasništvom takve nekretnine, kako to najčešće biva,
kao gospodarstvenici , neotporni na ekonomska previranja i krizu, našli smo se u situaciji-
da nekretninu moramo založiti, kao jamstvo za kredit.
A onda je slijedio pravi šok! U mali dvorac / majur/ ili kuriju- kako je neki zovu, uloženo je
3.5 MIl kuna u adaptaciju i uređenje…
Glatko- jasno i nemilosrdno 2009.g. banka je nekretninu procijenila ni više -ni manje-
191.000, 00 Eura.??????
Sasvim nebitno za cijeli naš problem..ALI, bitno za cijelu zajednicu , kao gospodarstvenik,
koji je dugo godina radio u zajednici- uložio novac u HRVATSKU KULTURNU BAŠTINU- zdanje
u ruševnom stanju- koje je bager mogao svaki čas , sravniti sa zemljom….. U ŠTO SMO
ZAPRAVO ULOŽILI?
Nekretnina- Kurija- koju vidite vrijedi manje od stana u Zagrebu.

Toliko o ulaganju u dvorce, investicijama , nekretninama . Iz prve ruke , iskreno izjavljujem
da je usprkoj velikoj nepravdi i degradaciji ulaganja u hrvatsku kulturu- bio najbolji
potez, jer , doživljaj boravka i vlasništva ovakvog zaštićenog kulturnog objekta-je neprocjenjiv.
Možda će u budućnosti- ovakve nekretnine – NAŠU POVIJEST I KULTURU procjenjivati NORMALNI
PROCJENITELJi – europski obrazovanI -educiranI i povjesno i kulturno osvješteni……