mogli bi konačno potegnut naviše , a i vrijeme je…..

[color=blue]Malo zanimacije za ekipu iz Tehnike[/color]

[color=blue]Još 400 stanova POS-a gradit će se u naselju Sopnica [/color]

U naselju Sopnica jug, sjeverozapadno od gradilišta novog naselja koje se gradi prema gagrebačkom modelu stanogradnje, Agencija za promet nekretninama (APN) gradit će još 400 stanova POS-a koji će koštati 980 eura po kvadratu.

Gradnja će započeti kad investitor završi projektnu dokumentaciju, dobije dozvole i provede javni natječaj za izvođače radova. Prema procjenama APN-a, u naselju će stanovati do dvije tisuće stanara u zgradama koje će imati prizemlje, dva kata i potkrovlje. Naselje će dobiti trgovine, poslovne prostore, uslužne sadržaje, vrtiće… Za kupnju stanova vrijedi lista prvenstva iz programa POS-a, koja je izvješena u Poglavarstvu. U namjeri da izbjegnu visoke zgrade i stvore naselje s mnogo zelenila, ugodno za život, arhitekti su zamislili i jezero sa šetnicom.
Nedaleko od ove parcele gradi se oko tri tisuće stanova po modelu Zagrebačke stanogradnje u zgradama višim od pet katova, gdje kvadrat stana košta oko 1300 eura. Budući da će taj dio grada iduće godine dobiti više od 10 tisuća stanovnika, važno je da se izgrade nove škole, ceste, kanalizacija, vodovod, DTK mreža itd., što je obećao gradonačelnik Bandić.

U Poglavarstvu najavljuju i skori početak gradnje produžetka Ulice grada Vukovara, koji će nova naselja povezati sa središtem Zagreba. Najavljuje se i spuštanje raskrižja Slavonske avenije s Ulicom Ljudevita Posavskog kako bi se izbjegle prometne gužve.

Slika ti je vrlo moćna…mala šala….
na odnosu THNK…[smiley1]

…….vidim da smo marljiva i ugrijana ekipa…. radimo dva i više poslova odjednom, ko da piše jedan……[smiley2]
Laku noć gospodo.

[color=blue]Izgled stadiona Maksimira i Kajzerice[/color]

Grad Zagreb konačno je odlučio pokrenuti stvari s mrtve točke kako bi završio stadion Maksimir. Uz stadion Maksimir, čija je nadogradnja počela prije 10-ak godina, gradit će se i potpuno novi stadion na Kajzerici. Ovih dana otvorene su 3 obvezujuće ponude investitora koji su se javili na natječaj Grada Zagreba za privatnog partnera koji će dovršiti stadion. Riječ je o konzorcijima Alpine bau, IGH-Tehnike-Konstruktor-Zagrebmontaže i Max Bögl-Tehnobetona. Nakon otvaranja ponuda konačno se zna koliko bi Zagreb mogao stajati dovršetak stadiona Maksimir, izgradnja stadiona Kajzerica i atletskog stadiona Svetice – ovisno o ponudama raspon cijene je od 4,35 do 5,99 milijardi kuna! Ponude su davane na osnovi izračuna koliko mjesečno treba platiti Grad za Maksimir kroz 21,8 godina, Kajzericu kroz 24 godine i Svetice kroz dvije godine. Za Maksimir i Kajzericu predviđen je povrat sredstava od privatnog partnera Gradu jer će se ti stadioni komercijalno koristit i za razliku od Svetica njima će upravljati privatni partner.
Problem isplativosti gradnje dvaju novih stadiona ostavit ćemo zasad po strani. Oko Zagreba donosi vizualizacije stadiona Maksimir i stadiona Kajzerica, dok za atletski stadion na Sveticama još nema arhitektonskog rješenja.

Stadion Maksimir projektirao je arhitekt Branko Kincl. Nakon dovršetka imat će oko 60.000 mjesta.

Arhitekt Đivo Dražić izradio je arhitektonsko rješenje stadiona na Kajzerici koji će se nalaziti na mjestu postojećeg igrališta NK Lokomotive. Stadion će imati 20.000 mjesta za gledatelje. Gledalište će biti potpuno natkriveno. Uz glavno igralište, stadion će imati i četiri pomoćna terena za treninge.

slike lijepo izgledaju, ali cini mi se nista od stadiona

http://vecernji.hr/newsroom/regions/zagreb/2932124/index.do

STADION Na pitanje hoće li zadužiti i unuke Zagrepčana, gradonačelnik odrezao:[/b]
[color=blue]Bandić: Vrti mi se od cijene, neću to potpisati![/color]

Vrtjelo mi se u glavi kad su mi Ladislav Prežigalo i Ljiljana Kuhta-Jeličić predočili cijenu stadiona. Budite sigurni da ja neću potpisati dovršetak Maksimira za taj novac. Nemam toliko lude hrabrosti – rekao je jučer gradonačelnik Milan Bandić na aktualnom satu u Gradskoj skupštini.

Otplata 21 godinu
Bio je to Bandićev odgovor na pitanje Joška Morića, zastupnika DC-a, hoće li zadužiti i unuke Zagrepčana zbog dovršetka maksimirskog stadiona po cijeni od četiri milijarde kuna. Prošlog su tjedna otvorene tri ponude za dovršetak stadiona prema modelu javno-privatnog partnerstva, a najjeftinija, ona koncerna Alpine, prelazi 3,6 milijardi kuna. Zagrepčani bi taj iznos trebali plaćati 21 godinu.

– Zatražit ću konsenzus svih zastupnika u Gradskoj skupštini, Poglavarstva i struke za dovršetak stadiona – ustvrdio je Bandić i podsjetio na sve napade koje je doživio potkraj devedesetih godina kad se protivio dogradnji stadiona.
Ladislav Prežigalo, pročelnik za gospodarstvo i ključni čovjek grada za javno-privatno partnerstvo, ustvrdio je nakon Bandićeva obećanja da, iako su ponude obvezujuće, cijena još nije konačna.

– Trebamo pregovarati s budućim koncesionarima i vidjeti koliko će na kraju grad platiti za stadion – ustvrdio je Prežigalo koji je još ljetos tvrdio da su pregovori o ponudama gotovi.

Rješenje za preskupi stadion prije nekoliko dana ponudio je i Slobodan Ljubičić, predsjednik uprave Zagrebačkog holdinga, i sam šokiran visinom cijene.

Neka gradi Holding
– Javno-privatno partnerstvo u ovom slučaju nema smisla jer je preskupo. Bilo bi bolje kad bi Holding gradio stadion jer bi cijena bila niža, a novac bi ostao u gradu i uložili bi ga u sanaciju vodoopskrbne mreže– rekao je Ljubičić. Ponude za dovršetak stadiona predali su i konzorcij IGH-Tehnika-Zagrebmontaža-Konstruktor te Max Bögle – Tehnobeton.

Vidjet ćemo kolega, slično je bilo i s Rukometnom Arenom…

update:
od 28.9 još uvijek nema promjena u top 10
od tada promet 21,06M tj prosječno 2,1M/dnevno što je 90% jači od godišnjeg prosječnog
ako se ovaj trend skupljanja nastavi u slijedećim danima uskoro bi netko novi mogao izronit u top 10, osim ako ovo nije bilo “prikriveno skupljanje” nekoga tko već je u top 10

inače za one koje nisu pratili trgovinu u petak, što god je bilo stavljeno na prodaju na 11k bilo bi počišćeno u par minuta

biti će interesantno pratiti događanja na ovoj dionici slijedećih dana[smiley2]

[color=blue]Da se malo podsjetimo:[/color]

Jednom od najaktivnijih sektora hrvatske ekonomije – građevinskom, Tehnika se nalazi među deset najboljih kompanija. Njezini radnici dovršavaju Muzej suvremene umjetnosti, grade podzemne garaže na Kvaternikovu trgu i na Tuškancu, te grade stanove na Ljubljanskoj aveniji i u novoj Branimirovoj ulici. Tehnika je izgradila već 16.100 stanova, a iako joj stanogradnja ne zauzima većinski udjel u ukupnim poslovima, ona konstantno raste. Tehnika danas ima velike planove i za regiju te nastoji ojačati svoju poziciju na inozemnim tržištima.

Nedavno ste na konferenciji o nekretninama izjavili da je pala prodaja stanova Tehnike, a i podaci Porezne uprave ukazuju na opadajući trend. Možete nam reći koliko je pala vaša prodaja i kako to objašnjavate?

Činjenica je da se tržište na državnoj razini usporava ili hladi. Činjenica je da je u nekoliko posljednjih godina stalno bila uzlazna putanja pa je stanogradnja postala jako profitabilan posao. Pojavio se velik broj investitora jer se uočilo da je to dobar biznis. To su podupirale i banke. I to je sve dovelo do konjukture. Mi smo, pak, najrelevantiji na zagrebačkom tržištu i moram vam reći da prodaja ne ide kontuinirano. Naša prodaja je pala jednostavno zato što tog časa nismo imali novu ponudu. Sad ćemo u lipnju ili srpnju izbaciti jedan projekt i onda će se ona popraviti. Ipak svi osjećamo da se tržište “izdovoljilo”, odnosno dosta se pokupovalo. Tako da se sad stanogradnja iz uzlazne krivulje vraća u normalu. Vjerujem da će to na neki način utjecati i na stabiliziranje cijena koje neće više rasti u nedogled.

Koliki je udjel stanogradnje u vašim poslovima?

U nekim godinama kad je investicijska aktivnost u Hrvatskoj bila mala, ona je iznosila i do 30 do 40 posto prihoda. Sada iznosi oko 20 prihoda zato što je Tehnika zbog nekih svojih strateških planova prvenstveno tvrtka koja izvodi radove za poznatog investitora. Klasična smo izvođačka tvrtka. Imamo i development i vlastite investicije i prodaju, ali nam to čini 20-30 posto.

Isplati li se više graditi stanove ili komercijalne objekte?

Svakako stanogradnju. Graditeljstvo je niskoprofitabilna grana. Tu je velik protok novca. Na svjetskim tržištima zarade su 2-3 posto, a kad u stanogradnji nastupate kao investitor, zarade su i veće od 2 do 3 posto. Sad će se svatko pitati zašto radimo manje profitabilan posao. Jednostavno zato što ne možemo napustiti neka tržišta jer će tu onda doći drugi.

Stalno raste vrijednost građevinskih radova. Što najviše generira taj rast?

Infrastruktura. I investicije u infrastrukturu jako su bitne za Hrvatsku. Za jednu zemlju koja zbog rata dugo nije imala gotovo nikakve investicije, nužno je da mora investirati. Zato nam to sad izgleda kao bum.

Do kada će taj rast trajati?

Sigurno još nekoliko godina. Neće biti bum, ali će to biti rast. Udio investicija u BDP-u iznosio je po 5-6 posto. A zemlje koje su ušle u Europsku uniju imale su i veću stopu. To je proces koji jednostavno moramo proći jer ne možemo ne investirati ako želimo razvoj.

Koji je omjer vaših poslova na domaćem tržištu i u inozemstvu?

Tehnika je više od 40 godina dosta zarađivala na inozemnim tržištima. Činjenica je da nam taj udjel od 1990. pada i pao je na simboličnih nekoliko posto. Kad mi izvozimo, preko nas se ne izvoze samo građevinske usluge nego i drugi hrvatski proizvodi. Problem izvoza nije jednostavan. Prošle smo godine više od 10 milijuna eura prihoda napravili u inozemstvu, međutim, napravili smo ga u regiji, odnosno u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Imamo još tvrtku u Njemačkoj, no ne radimo više, kao što smo nekad, velike poslove. Činjenica je da se sad pojavljuju neke zemlje izuzetno investicijski potentne. Sad su Emirati i mirni dio Arapskog poluotoka enormno intenzivni, ali sve više i Rusija, te Kazahstan i Uzbekistan.

Kakvi su vaši planovi u Srbiji i BiH?

Osnovali smo vlastite tvrtke i krenuli stvarati prijateljsko okruženje tako što smo s lokalnim tvrtkama krenuli u realizaciju projekata. Jasno je da na ta područja ne možete ići s vlastitom radnom snagom jer je lokalna jeftinija. A sad, pak, razmišljamo o tome da kupimo neku lokalnu tvrtku jer morate imati materijalne ili proizvodne izvore da možete ostati na tom tržištu. Još nemamo ništa konkretno, no u Srbiji planiramo kupovati. Ne možemo predugo čekati jer se te zemlje otvaraju ne samo hrvatskim tvrtkama nego svima.

Postoje li pomaci pri stvaranju građevinskog klastera i zajedničkih projekata u inozemstvu?

Jasno je da ako želimo nastupati na stranim tržištima moramo ići ujedinjeni. Priča o klasteru je zapravo jedino rješenje za male zemlje kao što je Hrvatska. U priči globalizacije, kad vas proždiru multinacionalke koje su nebrojeno puta moćnije od cijele države, morate shvatiti da ste sami nemoćni.

Hoćete li se odazvati na poziv Kazahstana za sudjelovanje na natječajima s obzirom na to da planiraju milijarde uložiti u infrastukturne objekte?

Kazahstan je intrigantan investitor. Na tom tržištu nemamo iskustvo, ali u bliskoj budućnosti se priprema moj put u Kazahstan.

Kako ide prodaja u centru Zagreba? Imate li u planu još takvih projekata?

Prodaja ide korektno. Najveći kupac je Mercator sa svojim trgovačkim centrom, a ide nam i prodaja poslovnog dijela. Hoćemo li raditi još takvih kombiniranih projekata, ovisit će o lokaciji i urbanizmu.

Gradili ste apartmane u Malinskoj na Krku. Hoćete li još graditi na Jadranu?

Imamo samo planova. Kao velika tvrtka nemamo šanse na malom projektu. Nažalost, to je hrvatska zbilja. No kad smo mi radili apartmane, Malinska je dobila ekološku kanalizaciju i tri kilometra dalekovoda, a renovirana je i vodovodna mreža. Tehnika ako ide, ide na veći projekt, a on zahtijeva i radove na infrastrukturi. Upozoravam hrvatske investitore da priču s Jadranom moramo držati u svojim rukama. Investicije na Jadranu su jedna od gorućih tema hrvatske budućnosti. Mislim da puno gore od betonizacije može biti loš izbor stranih investitora. Neki projekti koji Tehniku na Jadranu zanimaju ne odnose se samo na apartmane nego podrazumijevaju i sve druge sadržaje.

Prošle ste godine izabrani za menadžera godine. Koja je komparativna prednost Tehnike u građevinskom sektoru?

Prva je prednost naš model privatizacije. Vlasnici Tehnike su njezini što bivši što sadašnji zaposlenici jer mi smo shvatili da su jedina kvaliteta ljudi. Druga je prednost u strukturi kompanije. Nismo ušli u priču devedesetih godina kao socijalistički kombinat. Radimo sve što možemo da složimo profil europske tvrtke i mislimo da smo u tom uspjeli bar 80 posto. Treća naša prednost je da nismo svaštarili. Mi smo se opredijelili za najteži put. Pokušavamo biti specijalisti za visoku gradnju i naš najveći prihod ostvarujemo ili na stranim investicijama ili na privatnim investicijama. Tko tu preživi taj je spreman za Europu. Naš menadžment 16 godina radi na tome da jednu društvenu tvrtku kroz proces privatizacije prevede u europsku tvrtku, a da ostane u vlasništvu hrvatskih građana. I mislim da smo u tome uspjeli. Burza tako kaže.

Na čelu Tehnike 17 godina

1950. rođen u Zagrebu

1974. nakon studija postaje diplomirani inženjer građevinarstva

1975. zapošljava se u Tehnici gdje se od projektanta suradnika razvija do vodećeg projektanta. Sudjelovao je u projektiranju ili je samostalno projektirao brojne objekte diljem tadašnje države, te SSSR-a i Alžira (Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Krematorij i Autobusni kolodvor u Zagrebu, kompleks Mladosti itd).

1987. završava poslijediplomski studij i magistrira na proračunu konstrukcija

1990. postaje generalni direktor Tehnike, a prije toga je dvije godine radio u tada vodećoj njemačkoj građevinskoj kompaniji Philip Holzmann.

[color=blue]Tehnika gradi Bandićeve stanove za 760 milijuna kuna[/color]

Građevinski div Tehnika dobio je posao na izgradnji stanova po zagrebačkom modelu stanogradnje na bivšoj svinjogojskoj farmi u Sesvetama koji je trebalo obaviti 17 manjih tvrtki, ali su odbile nove, restriktivnije uvjete koje je propisao Zagrebački holding. Hodling je raspisao novi natječaj na kojem je pobijedila Tehnika i dobila dosad najveći posao od Zagreba – izgradnju dvije trećine od ukupno 2773 predviđena stana u vrijednosti od 760 milijuna kuna. Usporedbe radi, ostalih deset izvođača će izgraditi stambene objekte vrijedne oko 300 milijuna kuna. Cijeli projekt izgradnje novog naselje s 53 društvena i stambena objekta inače vrijedi 1,425 milijardi kuna, ali ostatak vrijednosti investicije otpada na nestambene zgrade – vrtiće, škole, knjižnicu, ambulantu i crkvu za koje zasad nisu ugovoreni izvođači. “Cijena je u okviru planirane i one koja je već prije bila dogovorena. Drago nam je što problemi s izvođačima nisu utjecali na rokove te što je pobijedila renomirana domaća tvrtka. Nama je u interesu da posao odrađuje što manje tvrtki jer tako ćemo lakše kontrolirati kvalitetu i poštivanje rokova”, rekao je glasnogovornik Zagrebačkog holdinga Nenad Ivanković. Uvjeti natječaja bili su postavljeni kako bi ostatak stanova gradila samo jedna velika tvrtka jer su morali imati, sukladno novom pravilniku o gradnji, najmanje 500 zaposlenih. Uvjeti su još bili prilaganje bankovnog jamstva u visini 20 posto od vrijednosti radova te pristajanje na povećanje penala u slučaju neizvršavanja ugovorenih radova u roku s 10 na 20 posto od vrijednosti posla. Upravo zbog toga 17 tvrtki, među kojima je najveća Industrogradnja, nije pristalo na posao s Gradom jer su prije četiri godine posao na izgradnji istih objekata dobile na natječaju APN-a, ali s dvostruko manjim jamstvima i penalima. Kako je Grad preuzeo projekte od APN-a po kojima su se na lokaciji trebali graditi “Čačićevi stanovi”, preuzeo je i ugovore kojima je dodao restriktivnije ankese i ponudio ih izvođačima. “Ured za javnu nabavu je ocijenio da je novi javni natječaj po zakonu, ali sada ostaje pitanje kako je za isti posao moguće raspisati dva natječaja. Zato već imamo najave nekih naših članica da će tužiti APN zbog štete koja im je nastala jer su se pripremali i ulagali za posao koji su legalno dobili, a nije nikada realiziran”, rekla je Marta Vidaković, pravnica Udruge poslodavaca graditeljstva Hrvatske, koja je uime svojih članica i pokrenula pravnu bitku zbog (ne)poštivanja ugovora.