Bankama je jednostavnije napasti sustav, ucjenjivati cijelu državu i medijski proganjati sudstvo nego priznati sasvim jasnu stvar: nisu poštovali zakon.

U svim ugogovrima za koje su tuženi u ugovor su stavili odredbu po kojoj isključivo vlastitom voljom određuju kamatnu stopu. Ljudi su pristali na tako nešto računajući da potpisuju ugovor sa ljudima, a ne vragom. Kad je tečaj franka porastao, očekivali su da će banka svojom voljom smanjiti kamatnu stopu. Nisu to napravili, onda je isplivalo vani da je taj dio ugovora pravno ništetan, a budući da je to najbitniji dio ugovora, cijeli ugovor je pravno ništetan… i sad, kad im sudac da šansu da ugovore sačuvaju na bilo koji način, ostavi im kamatnu stopu i ostavi im prostora za zaradu, oni se žale ?!?! Stvarju još troška i odgađaju povrat novca ljudima koji više nemaju ni minute za čekati. Jedino pravedno je da se zaboravi pomirljivi ton sudca sa prvostupanjskog suda i da se na višem sudu ponište svi ugovori, da im se uskrati kamata i zarada po tim ugovorima i da ih se kazni teškom novčanom kaznom kojom bi se pokrila rupa u državnom proračunu.