Koji je ovo loš promotivni traktat i reklama jednom studiju za izradu web stranica. Nevjerojatno!
Što znači uzorak od 143 tvrtke? Što je to neki nacionalno reprezentativni uzorak? Naravno da nije, a vi ste ga tako nonšalantno naveli. Strava!
A tek rečenice koje kao da su ispale iz usta direktora “Inspiracije” a potpisuje ih vaš novinar:
“Korporacijske internetske stranice mogu iz temelja promijeniti poslovanje te potaknuti prodaju proizvoda i usluga, međutim hrvatski subjekti to još na žalost nisu prepoznali.”
ili još bolja…
“Danas je u modernom svijetu uobičajeno da tvrtke ulažu više stotina tisuća kuna u razvoj vlastitih internetskih stranica, ali tek se rijetki u Hrvatskoj odlučuju za ovakve korake.”
Tko to ulaže “stotine tisuća kuna” u razvoj web stranica? Jeste li uopće vidjeli cjenike studija za izradu web stranica? Web stranice se mogu dobiti za par tisuća kuna, a cijeli web portali za par desetaka tisuća kuna.
Nevjerojatno! Sramota!
[smiley5] [smiley5] [smiley5]
???
Tko to ulaže “stotine tisuća kuna” u razvoj web stranica? Jeste li uopće vidjeli cjenike studija za izradu web stranica? Web stranice se mogu dobiti za par tisuća kuna, a cijeli web portali za par desetaka tisuća kuna. Nevjerojatno! Sramota! [smiley5] [smiley5] [smiley5]
mislioče
uz dužno poštovanje, nisam siguran da si baš najbolje upućen u tu industriju. Pogledaj samo adriatica.net i svu kompleksnost sličnih sajtova – poslovnih sistema, pa ćeš uvidjeti da niti stotine tisuća kuna nisu dovoljne ako netko misli ozbiljno. A ove misli o cijelim web portalima za par desetaka tisuća kuna znače ono što su uvijek značile: koliko para toliko muzike. Zato i velika većina web projekata donosi gubitke, nisu puno uložili, pa neće niti zaraditi. Slučajno sam upućen u neke ozbiljnije web projekte (ne u adriatica.net) i netko neupućen zaista ne sanja koliko je tu kompleksnosti, od idejnih, programerskih, marketinških, ergonomskih, psiholoških do ispravnog poslovnog modela.
pozdrav
Ljudi često kad govore o informatici zamišljaju da se radi o jednom-dva studenta zanesenjaka koji će im osigurati informatičku podršku takoreći iz hobija, za par tisuća kuna.
Onda se sretnu s ozbiljnim IT kompanijama i projektima koji vrijede milijune, pa ostanu zbunjeni i ogorčeni, jer eto to bi trebalo biti skoro pa zabadava.
I sam sam u informatici, pa imam iskustva s menadžerima koji s jedne strane voze najskuplje aute i imaju Rolexe na rukama, ali za informatiziranje svoje čitave firme od preko 100 ljudi, i samim time podizanje efikasnosti poslovanja na jednu novu razini, nisu spremni platiti niti cijenu svog auta.
Slažem se
Slučajno sam vlasnik jedne manje tvrtke koja se pokušava probiti do svjesti tih i takvih ljudi koje si dobro opisao špekulante.To su prototipovi.Evo primjera radi,upravo dorađujemo kompletan informacijski sistem za jednu firmu koja je iz njemačke ali i ovde ima svoju podružnicu.O čemu se radi gazda Nijemac je kako se kaže u nas zeru zadrt, pa kad je čuo koliko to košta recimo u Njemačkoj reka je od toga ništa ili papirići i dalje ili program a da je jeftin a radi sve ka i oni skupi, I sad šta ćeš moraš prihvatit to,za naše pojmove to nije malo koliko ćemo naplatit,ali za sve opće pojmove u IT industriji ma niko ne bi ni kompjuter upalija za to.
A valjda će se počet kretat uzlaznom putanjom i web i software i sve vezano uz to,ja čekam samo jedno,da to postane u nas trend,jer onda će se to kupovat samo da bi se rekla da se ima,to jedino u nas pali,akoto nije trend to onda ne vridi.
Pozdrav
>>> “čekam samo jedno,da to postane u nas trend,jer onda će se to kupovat samo da bi se rekla da se ima, to jedino u nas pali,ako to nije trend to onda ne vridi.”
Nisi mogao bolje reci.
firme koje budu kupovale softvare ‘samo da se ima’ nisu dugoročno konkurentne, te im slijedi ‘nezgodna’ budućnost. Ja osobno cijenim software i ono što može donijeti, ali tu industriju treba pogledati sa više aspekata. Prvo, puno je tu ljudi koji loše rade i imaju malo znanja. Njihova cijena niti ne može biti velika. Dalje, Amerikanci kažu da je prava cijena maksimalna cijena koju je kupac spreman platiti. Ako kupac ne želi platiti onda je preskupo ili mu ne treba. Mi imamo problem što kupci misle da im ne treba. I zato tako ekonomski stojimo kako stojimo (jer ljudi ne shvaćaju što treba napraviti za prosperitiet). Jeftinom proizvodnjom i radnom snagom više nemamo šanse konkurirati. Jedino što nam ostaje je uslužna industrija, kao i industrija prodaje znanja i rješenja.
Jedan australski web site je platio 9 mil. AUD (7 mil USD) za obnovu stranica (naravno uključeno sa svim programskim dodacima). Opširan članak je prošle godine objavljen u australskim novinama. Naravno, radi se o firmi koja je uspješna u svojem poslu, tako da to ulaganje nije ‘da se ima’, već su vjerojatno znali što rade.
Da rezimiram, u Hrvatskoj je relativno malo onih koji znaju cijeniti i iskoristiti kvalitetu dobrog programskog rješenja, ali i malo onih koji su u stanju profesionalno napraviti takva rješenja. No, srećom obojega ima.