Provjera boniteta prije preuzimanja obveza ili prilikom otkupa potraživanja u svakom slučaju je obveza tužitelja bez obzira koliko dugo sa tuženikom surađivao i bez obzira što je u njega imao povjerenje. Provjera boniteta i kredibiliteta u obveznim odnosima je permanentna zadaća bez obzira bio ti dobavljač, izvođač radova, faktoring društvo ect. To je obveza kako prilikom nabave tako i prilikom prodaje
Međutim, kategorija “pažnja u platnom prometu“ ne bi se smjela odnositi samo na neposredne učenike u obveznim odnosima, nego bi ona mogla i trebala postati obveza i za samo sudstvo!!!!
Naime, ako su standardi u platnom prometu po prioritetima plaćanja, da se prvo plaća djelatnike, državu, banke, faktoring i leasing društva, osiguravajuća društva, pa tek onda velike dobavljače(izvođače radova), srednje dobavljače(izvođače radova),male ect. to bi tada moralo vrijediti i za zaprimanje i obradu predmeta u sudskoj praksi. Dakle, radi se o pozitivnoj diskriminaciji!!!!
Obrada predmeta u sudskoj praksi po redoslijedu zaprimanja u sudsku evidenciju, bez uvažavanja standarda prioriteta plaćanja, odnosno pozitivne diskriminacije, ne uvažava „pažnju u platnom prometu“ na koji se sudstvo poziva! Sud je bez obzira na imunitet ili, kako ja više volim reći, „građansko pravnu neodgovornost“ za svoje odluke, ipak sudionik u obveznim odnosima!!!!!!!!