Sa referencama koje imam u naplati potraživanja mogu reći slijedeće:

– Normalno je da se poduzeća kreditiraju na račun dobavljača. Pitanje je koliko i na koji vremenski period! U razvijenom svijetu tvrtke se financiraju na račun dobavljača maksimalno do 25% a ne kao kod nas i preko 75%!!! Drugo pitanje su standardi odgode plaćanja. Normalno je da dobavljač kreditira kupca na rokove do 180 dana. Tako napr. Hrana i prehrana , po standardima odgode plaćaju se u rokovima do 45 dana, tekstil do 180 dana, bijela tehnika do 120 dana itd.
– Kada dolazi do prisilne naplate potraživanja sudskim putem tu nastaju veliki problemi! Najprije velikodušnost žalbenih postupaka, koja su Ustavom zagarantirana. Dok u razvijenom svijetu postoji samo jedna sudska instanca kod nas postoje tri sudske instance. Zatim tu je problem Izvršnosti ovrha. O izvršnosti ovrha odlučuje Općinski sud, koji uglavnom kontroliraju moćni lokalni dužnici, pa se Izvršnost veže za reviziju postupka, te o samom predmetu odlučuju Trgovački sud, Visoki trgovački sud te Vrhovni sud. I nakon svega opet o izvršnosti odlučuje Općinski sud. To nije pravo.
– Sama cijena financiranja odgode plaćanja. Dok se u razvijenom svijetu kreće cijena od 1,5 do maksimalno 2,5 %, kod nas su te cijene 6 do 12 %. Itd. itd.
Sve u svemu ova problematika nije riješena adekvatno i kako kažu razmišljanja zakonodavaca, odnosno naših saborskih zastupnika, još dugo, dugo neće biti riješena. Koketirat će se malo sa vjerovnicima, malo sa dužnicima i iz populizma i Ad hoc rješenja se još zadugo neće izaći!!!

pa tsa ces placat, primjer magme nikome nista, primjer dioki nikome nista ,primjer konzum nikome nista m, sta ce nam uopce drzava i zakoni kad ih niko nmepostuje, realno kad pogledamo svi koji nepostuju zakon nesto imaju a sirotinja koja ga postuje nema z kruh

Postoji vrlo jednostavan nacin da se rijesis onih koji ti ne placaju. Prestanes im isporucivati robe i usluge. Naravno za to trebas imati kvalitetan proizvod koji mozes prodati onima koji placaju.

Da bi doslo do sitacije ne placanja potrebne su dvije stvari: rizican kupac i prodavac koji je spreman riskirati. Prodavac taj rizik naplati kroz vecu marzu. Svi koji imaju problem sa naplatom imaju visoke marze i/ili nekvalitetan proizvod. Oni koji naplacuju imaju manje marze i kvalitetnije proizvode.

Krajnji rezultat drzavne regulacije placanja ce biti da ce se sa trzita maknuti dio onih koji ne placaju, ali i jos vise onih koji im prodaju robu.