vlada nepovjerenje u iščekivanju koncesionara, budući su radnici i sindikati vrlo svjesni kako žive kao bubrezi u loju, sjekire u medu itd. itd.
Sama činjenica kako stvari izgledaju vrlo slično kao i 1960tih (infrastrukturno), puno govori o tome koliko je dobar sadašnji model upravljanja zračnom lukom od strateške važnosti za zemlju (turističkm, poslovnom i opće ekonomskom pitanju). Razina usluge, cijene i trenutna ponuda na zračnoj luci su također vrlo kritične točke.
Lijepo je primati visoke plaće, imati godišnje regrese, dobivati astronomske božićnice, doplatke, sistematske itd itd. – a cijene prihvata astronomske. Nacionalna kompanija Croatia Airlines se za to cijelo vrijeme guši, a među ostalom i radi “parking slot” fee-ova koji su previsoki za ovakav jedan aerodrom.

koncesija – izvrsna stvar. radnici su zaštićeni ugovorom, no nigdje ucjene ne prolaze. Već i po sadašnjim uvjetima radnika ima previše, primaju vrlo visoke plaće i uživaju u povlasticama.

Razvoj, razvoj, promet, putnici, interkontinentalni letovi, turizam, regionalni “hub” – tome treba težiti. Koncesija ZLZ daje šansu. Ovakvo stanje i borba ove vrste ne vodi nigdje.

Vrlo uspješno tjeramo investitore desetljećima. Hoćemo li i dalje nastaviti ?