ceka nas konacan bankrot koji se vise nece moci sakriti.
danas palcamo 55 mil kn DNEVNO kamate (20 mlrd na godisnjoj razini) …a sve na malim ili nikakvim postocima zaduzenja danas.
nije problem vidjeti da nakon rasta kamata to biti mnogo vise i otezati ionako nemogucu situaciju koju imamo vec sada.
blago nasim mladima…imaju naslijedje koje bi svaka maceha pozeljela ostaviti

Sve, sve, sve – samo nikad ne ono pravo

Ovakvi tekstovi su zanimljivi samo sa socio-psihološkog aspekta. Naime, čak i ignorirajući pitanje tko smo to “mi” (“mi” uopće ne postojimo, nema “nas”!) upadljivo je da se ne postavlja pitanje što bi to “mi” morali poduzeti. Jer opcije su brojne: sjesti i uzrujavati se; sjesti i plakati; sjesti i čekati humaniranu pomoć (da u toj disciplini Poljska ne ostane zadnja evropska država); sjesti i sanjariti o nekoj budućoj boljoj državi itd.

Naravo, tu je i opcija ustati i početi nešto raditi – ili se čak ozbiljno prihvatititi najvažnijeg posla, a to je: smanjivanje duga. Nikoga ne treba uvjeravati da Hrvatska ne može živjeti i funkcionirati kao “viable state” s ovolikim dugom – i sigurno neće još jako dugo. Dug se može smanjiti odjednom – defaultom – ili dogovorom s vjerovnicima, što dovodi u igru ostvarenje primarnog budžetskog suficita. Ali ne od 1% BDP-a o čemu govori Boris Vujčić kao željenom cilju za 2016. godinu nego od između 3 i 5% (nije greška, između 3 i 5%). To je conditio sine qua non za sve ostalo što će detaljno specificirati Njemačka kao glavni čimbenik te buduće inozemne financijeske pomoći.

Naravno, još prije toga se mora utvrditi koliki je stvarno javni dug (ostavimo sada po strani terminologiju što je javni a što vanjski dug i englesku i njemačku terminologiju). Tu će vjerojatno doći do “iznenađenja” poput onog u Grčkoj. E kada se utvrdi koliki je taj stvarni javni dug treba iskalkulirati koliki je sustainable debt – dug koji Hrvatska može podnositi – i nakon toga odovoriti na pitanje što će biti s ostatkom.

U slijedećoj godini primarni budžetski deficit će se još dalje povećati (po mojoj procjeni sada je oko 2% BDP-a). Ali nitko ne iznosi službeni podatak koliki je zapravo – o tome se uporno šuti. Sada možete zamisliti koliki će Herkulovski posao biti ostvarenje primarnog budžetskog suficita – potpuno suprotno izjavi Zorana Milanovića od prije nekoliko mjeseci da smo “blizu osvarenja primarnog budžetskog suficita”.

Kada bismo htjeli primijeniti vojno pravilo da uvijek treba polaziti od najgore moućnosti, trebalo bi napraviti plan za situaciju da ljeto u 2016. bude kišovito pa turizam”kiksne” i devizni priliv bude bitno manji od 7 mlrd. eura. Kao će to utjecati na ionako mršave devizne rezerve? I ako još Fed povisi kamatnu stopu ne samo u ožujku nego još jednom i tijekom ljeta….

Na prvi pogled, naši vodeći funkcioneri imaju veliku sreću da su naši ljudi strahovito pasivni i da ih ništa ne zanima pa ništa niti ne pitaju.

Međutim, sudari sa neugodnim istinama su zato daleko bolniji nego što bi to trebali biti

Eurozona ima skoro pa duplo manji rast BDP-a u zadnjem kvartalu u odnosu na SAD. Nema brige, proc ce jos vremena dok ECB ne podigne kamatne stope.