Karakteristično je za velike znalce koji pokrivaju uske segmente znanosti da u svojoj specijalnosti gube iz vida sve ono što se okolo nalazi i događa.Tako primjerice vrhunski stručnjak za prašumske mrave marabunte zaboravi da se nalazi u đungli i biva pojeden od »običnog« tigra. Naš nobelovac očito misli da se izlaz iz krize nalazi u potrošnji i pritom gubi iz vida vrlo važne stvari. Kao prvo trošiti preko svojih mogućnosti je izravan put u bankrot neke obitelji kao i države. Taljani su dugo vremena imali visok standard zahvaljujući svojoj izvozno usmijerenoj industriji i turizmu. Kada su dalekoistočni tigrovi preplavili Talijansko tržište jeftinim kopijama njihovih »firmato« proizvoda (Armani,Carera i sl.) nije ostalo ništa drugo nego preseliti proizvodnju u Aziju da ne stave ključ u bravu! Na taj način su donekle uspijevali držati korak neko vrijeme dok nije kriza dosegla vrhunac. Kada u nekoj državi građani troše svoje proizvode je jedno a kada troše one iz uvoza drugo. U prvom slučaju oni stimuliraju rast proizvodnje svoje industrije i povečavaju zaposlenost,u drugom slučaju to isto rade u korist neke druge države. Upravo zbog niske cijene sličnih proizvoda koje su dolazile s istoka Talijanski izvoz se drastično smanjio u ovim kriznim vremenima. Smanjeni prihodi su se odrazili na osobnim dohotcima i Talijani su morali početi štedjeti na svemu a to se narodu ne sviđa i zato se buni. Kada Stiglitz riješi taj Talijanski problem vjerujem da će ga oni predložiti za drugu Nobelovu nagradu.