A šta bih ja tek trebao reći u svezi faksa. Studirao i sve godine davao u roku, došao do apsolventa nakon 4. godine i tu stao. Počeo raditi u struci, mislio sam ma ima vremena, sve ja to stignem. Knjiga mi sve više smrdila, a na fax mi se sve manje dalo ići, jer je bilo sve manje poznatih ljudi s moje godine. I tako, i dan danas sam još uvijek apsolvent(ha, ha, ha), jer su mi svi dokumenti na faksu. Da žalim, žalim, ali sada mi je već gotovo za završetak. Vjerojatno da sam završio radio bih ono što volim, a danas radim na poslu kojeg ne volim, ali barem imam dosta vremena da pišem na forumu([smiley1][smiley1][smiley1]).
Činjenica da završimo fakultet ne znači automatski da ćemo zarađivati više novaca i biti sretniji,dapače,neki put smo zbog toga i nesretniji,ali određena znanja i spoznaje šire naše horizonte i mijenjaju kvalitetu našeg življenja…[smiley11]
istina eto ja imam odlicnu placu ali i velike odgovornosti i ovlasti u firmi kad nikog nema,kolegu kojeg znam ima samo sss i ima placu ko saborski zastupnik SAMO zato sto je kao mali imao komp i naucio je sve o njemu.Napustio faks zaposlio se u IBM-u gdje je isao polagati sve razne certifikate.Dobio je bolju ponudu i sada odrzava servere u saboru i vecini drzavnih institucija…a samo je sss.Ma nije bit toga,nego je bit kad covjek kaze imam sss velika vecina ljudi sa faksom nece ni da komunicira sa (njihovim poimenovanjem) neskolovanim ljudima.Ispod casti im je da uopce razgovaraju sa takvima.Ima primjera cak i u mojoj firmi,stari lisci koji imaju puno staza i skole pa cak i pokojni direktor je bio bolji i normalno pozdravljao i razgovarao sa sljakerima pa cak i sa onim nkv.Malo se promjenila garnitura,dosli mladji sa skolom i sada takvima je cak ispod casti pozdravit radnika nego i okrece glavu na drugu stranu.Nudjen mi je posao voditelja ZoP-a i FZ,radio bih samo ujutro,firma bi mi platila doskolovanje(faks).Ne,mene jednostavno to ne zadovoljava jer ne bih imao takvu slobodu,placa ista.Rad sa mojim kolegama mi je kao 2. familija jer fakticki ja sam podjednako sa njima kao i doma,imam odgovornost za njih i nemogu ih prepustiti nekom nepoznatom,vise slobodnog vremena i sto je najbolje obozavam svoj posao
A šta bih ja tek trebao reći u svezi faksa. Studirao i sve godine davao u roku, došao do apsolventa nakon 4. godine i tu stao. Počeo raditi u struci, mislio sam ma ima vremena, sve ja to stignem. Knjiga mi sve više smrdila, a na fax mi se sve manje dalo ići, jer je bilo sve manje poznatih ljudi s moje godine. I tako, i dan danas sam još uvijek apsolvent(ha, ha, ha), jer su mi svi dokumenti na faksu. Da žalim, žalim, ali sada mi je već gotovo za završetak. Vjerojatno da sam završio radio bih ono što volim, a danas radim na poslu kojeg ne volim, ali barem imam dosta vremena da pišem na forumu([smiley1][smiley1][smiley1]).
gledaj uvijek imas vremena da to zavrsis.Kolega s posla odnosno njegova zena sa cca 40 god. je otisla na faks i sad zavrsava.Sada moj sef,firma mu platila faks i zavrsava za voditelja ZoP-a i FZ.Kod njega je bio veliki problem sto je u familiji visokoobrazovanih roditelja i jos se ozenio za dip.ing. kojoj je valjda ispod casti da u drustvu kaze da je ona vatrogasac i ima samo sss.Moja ti je preporuka zavrsi to sto si poceo ali ostani normalan covjek
Ne mogu ga završiti više, jako puno vremena je prošlo, izgubio sam stud. prava, dobio razlike itd. itd. Ali nije bitno… Uostalom radi se o FFK, pa mi ostalo nešto i od sportova npr. gimnastika, a sada da idem vježbat i trenirat…
E, da – školice…..
Kako po službenim statistikama spadam među jedan promil najbolje obrazovanih ljudi u Hrvatskoj, odmah vam mogu reći da su školice vrijedne onoliko koliko im mi damo značaja.
Kad bih morao birati između svih mojih dosadašnjih škola koje su iza mene i jednog dana trgovanja na burzi -bez imalo dvojbe bih izabrao burzu.
Hvala bogu, ovo je fiktivni odabir i imao sam mogućnosti i volje upustiti se u oba ova izazova.
Moja poruka je: s školom ili bez nje svatko može postići apsolutno sve u životu.
Moć se nalazi u pojedincu, a škola je samo društveno prihvatljivi model ponašanja.
Činjenica da završimo fakultet ne znači automatski da ćemo zarađivati više novaca i biti sretniji,dapače,neki put smo zbog toga i nesretniji,ali određena znanja i spoznaje šire naše horizonte i mijenjaju kvalitetu našeg življenja…[smiley11]
Po meni je ovo najbliže istini.
Visoke škole zaista ne garantiraju dobar posao, ali nas čine obrazovanijima i otvaraju nove vidike. Ipak, puno je više izgleda da ćemo biti uspješniji sa više obrazovanja. No nije sigurno, a to frustrira.
Nažalost, niti ja nisam priveo kraju fakultet. Odmah po završetku srednje upisao studij, krenuo sam honorarno raditi, i nakon nekog vremena, to me preuzelo, a fakultet je bio manje važan. Na kraju sam prekinuo studiranje i otišao u vojsku. Po povratku, vratio se na posao gdje sam radio honorarno. I dan danas, nakon više od 13 godina sam u istoj branši.
U mom slučaju, zasad se pokazalo da sam imao sreće, ali nikad ne znam da li bih bio uspješniji da sam ga završio. Sumnjam, ali možda i bih.
Anyway, svakome bih savjetovao da se obrazuje čim duže, ali da to ne vidi jedinim ciljem do svoje 30 godine. Neka kombinira školovanje i uživanje u životu u pravom omjeru. Ima ljudi kojima je neumjerno učenje uništilo smisao života.
evo i mene na nedjeljnoj razbibrizi uz kavu i sportske…
završio tehnički faks, prekinuo aktivno igranje košarke u b-ligi i zaposlio se u poslu koji ionako radim cijeli život – novinarstvu.
obožavam svoj posao, ženu, djecu, burzu [smiley11]
bez njih, glazbe, filma i knjiga teško bi mi život bio zamisliv.
najveća mana: kockar hazarder.
na pokeru sam lijepe novce ostavio[smiley10]
i mnogo toga naučio[smiley7]
A šta bih ja tek trebao reći u svezi faksa. Studirao i sve godine davao u roku, došao do apsolventa nakon 4. godine i tu stao. Počeo raditi u struci, mislio sam ma ima vremena, sve ja to stignem. Knjiga mi sve više smrdila, a na fax mi se sve manje dalo ići, jer je bilo sve manje poznatih ljudi s moje godine. I tako, i dan danas sam još uvijek apsolvent(ha, ha, ha), jer su mi svi dokumenti na faksu. Da žalim, žalim, ali sada mi je već gotovo za završetak. Vjerojatno da sam završio radio bih ono što volim, a danas radim na poslu kojeg ne volim, ali barem imam dosta vremena da pišem na forumu([smiley1][smiley1][smiley1]).
Eh , koda sam ja pisao ovo .
Poslje prekida fax-a , napravio tri prekvalifikacije sve uglavnom teh. struke i cak jednu na 3 stupanj jer mi to bio uvjet da mogu otvorit obrt.
Zadnju godinu radim prekvalifikaciju ekonom. smijera ali u kucnoj radinosti.
Nabrazba , znanje jakooo jako bitno , ali fax nije presudan ( po mom skromnom misljenju ) vise je bitna ambicija pojedinca i spremnost na usvajanje novih znanja ,spoznaja kojima mozemo utjecati na kvalitetu zivota .
Evo da se i ja pridružim u ovoj “light” temi. Zanimljivo, na ovim “ostalo, razno i ležerno” temama ima najviše postova subotom i nedjeljom, kad se odmaramo od svakodnevnog cirkusa na burzi…
Ja sam se zaposlio s 18 godina u državnoj službi, nakon 2 godine upisao fakultet vanredno jer sam mislio da ću tako najlakše napredovati. Zbog neke mladalačke ludosti sam prekinuo fakultet. Međutim, nakon par godina gubljenja vremena, ipak sam završio višu vanredno a sad sam brzo i pri kraju s visokom, i pored obaveza na poslu, obitelji, gradnje kuće…
Ali ne više zbog napredovanja (iako sam i u tome dosta uspio i mogu reći da sam zadovoljan s plaćom), nego samo zbog toga što će mi faks pomoći da pobjegnem iz državne službe.
Mnogima u unutrašnjosti je državna služba cilj, međutim na moru je drukčije. Sve je duplo skuplje a plaća je ista i u Dubrovniku i u Osijeku. Pa na moru svaki konobar ima veću plaću od visoko obrazovanog državnog službenika!
Upravo zbog toga mi je cilj završiti fakultet, naći izlaz iz državne službe i zaposliti se negdje u turizmu (ne mislim na konobarenje) . Sve to nije lako bez fakulteta, jer teško da će čovjek uopće i doći u poziciju u kojoj može pokazati svoju kreativnost, sposobnost i poduzetnički duh, bez fakulteta. Fakultet je samo ulaznica, a sve ostalo je na pojedincu…
Završio medicinu u roku, staž i državni u prvom terminu, dobio specijalizaciju, dan i noć u bolnici, stotine neplaćenih i neevidentiranih sati, neprospavane noći – često i od brige za one koji su ili tek budu pali pod nož. Čitanje stručnih (skupih!) časopisa. A pogled na platnu listu – cijeli život neću zaraditi ono što neki menager okrene u jednoj godini. Ali novac nasreću nije jedini ljudski pokretač…
Nikad ne volim gledati u tuđi tanjur…,svaki posao je težak na svoj način,ni manadžer nije biti lako…,zar ne misliš da i on ne spava kad treba donijeti neke odluke…a kakav karakter tek mora imati takav čovijek …
nikad ne zavidim nekome tko ima puno novca..,prvo što pomislim je da mu sigurno pati porodica,zdravlje i da od posla niti ne uživa u životu…najvažnije se stalno obrazovati i biti svjestan da je to tako cijeli život i da nastojimo naći posao koji ćemo voljeti i koji ćemo raditi sa žarom…istina je kao i uvijek negdje u sredini….treba naći mjeru…[smiley11]
prvo što pomislim je da mu sigurno pati porodica,zdravlje i da od posla niti ne uživa u životu…
“Činjenica je da sam se predao poslu i da smo stalno bili u situaciji u kojoj treba raditi 0-24. Imam firmu u SAD-u, a još nisam bio u Americi. Nikad nisam bio na moru dulje od tri dana. Imam jahtu, a nisam je dobro ni razgledao. Bio sam na njoj dvaput u životu. Radim subotama i nedjeljama. U subotu sam bio u Milanu, u nedjelju sam bio u beogradskom Frikomu, sljedeće subote spremam se u Vinkovce, a u nedjelju letim u Moskvu. Novac vidim jedino kad idem kod frizera, čak ne idem po restoranima. Ali to je Agrokor. Trebalo je i trebat će raditi.”
Ivica Todorić