rovadC: ” Kažu da su dionice dugoročno ulaganje zato sam ja dipl. ing. šumarstva na najboljem putu da mi posao postane hobi, a hobi (ulaganje na burzi) posao. ” Kolega evo vam podrške! I u branši ali i u planovima oko budućnosti. Al su nam se razmišljanja pogodila!!![smiley7]
Fala Vama također.
Chill: ” BYBER: ” uh svi ste neki dipl ingovi..morat cu ja malo poradit na svom zvanju[smiley1]” Fakat [smiley2] ” Evo,možeš već danas početi na temi Virtualna zajednica pišući ljubavnu poeziju….[smiley8][smiley2]
uh sestro nije to za mene, ja sam i po pitanj glazeb primitivac za vecinu ovdje[smiley1]
Nisi ,nisi za mene,ja te sijem
uh svi ste neki dipl ingovi..morat cu ja malo poradit na svom zvanju[smiley1]
pa zar nema obicnih ljudi koji investiraju u dionice sve neki dipl. ing.prof.mag. ajmeee
[smiley16].Al ajd ja sam zapovjednik vatrogasne smjene u INI i ne izlazim iz nje dok se ne raspadnem[smiley2][smiley16]
Ma pusti fore sve milioneri i doktori nauka,jedino ja osnovna i zivotna skola[smiley2]
Ma svi se trebamo ugledati na Charlesa Bransona i titulu sir-a je dobio a nema ni osnovnu školu. Škola je jedno iskustvo i život drugo …
Grožđe je kiselo…,rekla je lija…[smiley2][smiley2]
ja radim u banci i zadovoljna sam jako. sve je onako kako piše u knjigama. cijela struktura mehanizam međuljudski odnosi u mom okruženju. ustvari možda nije to do banke, već do mene i mog prekrasnog karaktera:) u zadnje vrijeme me jako zanima psihologija i volila bi da sam to studirala u svoje vrijeme jelte. sad mi ne pada napamet ucit ponovo jer ce mi glava eksplodirat od gomile informacija.
BYBER: ” uh svi ste neki dipl ingovi..morat cu ja malo poradit na svom zvanju[smiley1] ” pa zar nema obicnih ljudi koji investiraju u dionice sve neki dipl. ing.prof.mag. ajmeee [smiley16].Al ajd ja sam zapovjednik vatrogasne smjene u INI i ne izlazim iz nje dok se ne raspadnem[smiley2][smiley16]
ja nemam fax i nekako mi ne fali[smiley1][smiley1]
al diplomirat cu ja vec heheh
Ja sam završio faks …ima dosta godina. kad sam završio nisam to smatrao nešto baš važnim, čak promociju nisam niti proslavio. Dapače bio sam bez novaca i za tjedan dana otišao raditi u građevinsku firmu kao običan fizikalac. Mješao beton, prao prozore-sve što treba. Ni danas nisam promjenio mišljenje. Toliko o dipl. ingovima.
Uvijek sam se, zapravo, htio baviti dionicama i burzom, ali nisam uspio pronaći “smisao i pristup”. Na tome zahvaljujem Grahamu i Buffettu, moj duboki naklon njima što nesebično daju svima svoje iskustvo i znanje koje mi je omogučilo prinose koje ostvarujem. (zahvaljujući kojima nisam nikad bolje u životu financijski stajao a to je već sasvim dovoljan razlog, da ne idem sad u detalje, jer o tome ne bih ovdje).
Da su se u našoj zemlji pružale takove mogučnosti ranije teško da bi se odlučio za studij šumarstva, -mislim da bih se ulaganjima počeo baviti mnogo ranije. Siguran sam da fakultetsko obrazovanje nema veze s uspjehom ulaganja i općenito s financijskim stanjem neke osobe. Prije svega je važna disciplina, samostalno razmišljanje i ne povođenje za masom kad je rječ o burzi. Rekao bih da se to ne uči na fakultetu ni na ovom mojem ni na ekonomskom niti na nekom drugom. Uostalom u masi knjiga koje sam pročitao o ulaganjima niko nigdje ne spminje da bi to bilo važno.
I na kraju čarobne formule su: “Jednostavnost prije svega, donosite vlastite investicijske odluke, budite strpljivi, koncentracija ulaganja, neaktivnost a ne hiperaktivnost, silazni trend na tržištu je prilika za kupnju, pažljivo promotrite menadžment,” … prepisano iz knjige “Kako to radi Buffett”.
Pozdrav svima i puno sreće
Činjenica da završimo fakultet ne znači automatski da ćemo zarađivati više novaca i biti sretniji,dapače,neki put smo zbog toga i nesretniji,ali određena znanja i spoznaje šire naše horizonte i mijenjaju kvalitetu našeg življenja…[smiley11]
Slažem se.
Godine provedene na faksu (pored ili daleko od njega), položeni i ne- kolokviji i ispiti, predavanja koja nisu obavezna, ali su takva da na njih želiš ići, neprospavane noći (što zbog učenja, što zbog tulumarenja), spavanje do podneva (a nitko ti ne prigovara, samo te cimer čudno gleda), studentska besparica, bela do jutra… – neprocjenljivo.
A ako su sve te godine rezultirale i malim plavim tubusom s diplomom, i u svojim očima smo porasli, jer smo uspjeli na najbolji mogući način reći HVALA onima koji su nam to omogućili (roditelji).