tko bi nakon dosadašnjih iskustava u hrvatskoj bio lud pa da povjeruje u tu priču? pravila se mijenjaju svako malo, a uvijek je novi zakon onaj koji će donijeti “konačno” (koja zastrašujuća riječ) rješenje – da bi već nakon nekoliko mjeseci došlo novo konačno rješenje.

ova problematika je kompleksna i neriješena i u najrazvijenijim eu zemljama, trebao li biti g-upi da očekujemo da će je riješiti naši hahari, isti oni koji su napravili pravi kupus u građevinskoj investicijskoj regulutivi, anarhiju toliko veliku da na većina profesionalnih investitora zaobilizi upravo zbog toga – katastrofalne regulative.

trenutno je u hrvatskoj izniman poslovni rizik graditi i običnu hižu, jer je u zakonima do kraja zamućena odgovornost sudionika (a jedino bi to trebalo biti važno), dok se propisuje cijeli niz reketarskih nameta na investitore i sudionike – licence, elaborati, certifikati – iza kojih niti postoji ikakva korist za investitora niti oni koji vam naplaćuju puste novce i za što konkretno odgovaraju.

isto kao kod javnih bilježnika ili odvjetnika – masno naplaćuju udaranja pečata, a profesionalne, stručne i poslovne odgovornosti praktićki uopće nema.

tko je još naplatio štetu od odvjetnika ili bilježnika zbog njihovih grešaka, neprofesionalnosti, nemara? tko je naplatio štetu od projektanta zbog lošeg projekta? čak i izvođaći koji naočigled cijele države prave izrazito nekvalitetne zgrade – kao oni pos-ovi na jugu, za to ne snose apsolutno nikakvu odgovornost, čak niti ne gube licence niti da itko u cijelom sustavu i za što odgovoara – iako svi uredno naplate svoje usluge od investitora ili korisnika.

ovakav cirkus od zakonodavstva postoji valjda samo još u afričkim prašumskim državama, a sad će nas spasiti novi zakon o obnovljivim izvorima energije. malo sutra.