Poanta zakona o predstečajnoj nagodbi kojeg je smislio Linić i jest da se nekima pogoduje a neke zatvori.Vidim da još uvijek to niste shvatili.
Pa onda imate slučaj da je za Gredelj najbolji stečaj (službeno objašnjenje MIN FINa ) a za Dioki je najbolje da se spasi.
Pa onda Ingru treba svakako spasiti (iako nema uvjeta za nastavak poslovanja) a Elektrometal Bjelovar uništiti (porezna uprava je svojim odbijanjem poslala Elkl u stečaj ).
I tako redom. Jest da je protuustavno ali je tako.

Najnoviji primjer je niži PDV za neke novine a za neke ne.Prijedlog je došao od zamjenika ministra financija???!!!!
Zamislite politiku ministarstva financija koje se odriče prihoda po osnovu PDVea na novine u ovoj krizi a misli uvesti fiskalne blagajne kumicama na placu jer im je važna svaka kuna?
Baš kao i suluda odluka da se ugostiteljima smanji PDV sa 25 na 10%??Iako nitko od njih nije smanjio cijene pića.Kojeg je to imalo smisla nitko ne zna, osim Linića i Lalovca.

Stipić grupa, poznata i kao groblje obrtnika, je kriminalna organizacija koja instrumentalizira postupak predstečajne nagodbe da legalizira višegodišnju pljačku kooperanata i vjerovnika kojima i tako nisu namjeravali isplatiti obavljene poslove ćime su mnoge odveli u propast pa ćak i u beskučnike jer su banke aktivirale založna prava koje su poduzetnici založili za repromaterijal uložen za izvođenje kooperantskih ugovora za Stipić grupu

najtmer

Predlažem vjerovnicima da se udruže i malo radikalnijim mjerama pritisnu lukavce iz navedene grupe.

“poduzetnici se ljute što neki iskorištavaju dobre namjere vlade” – kakvo bijedno udvorištvo, pa i maloj djeci je jasno, a i ovaj članak to potvrđuje, da problem nije u stipiću – kakav god taj stipić inače bio – nego u liniću i ludostima koje on pravi svaki dan svog boravka na važnim funkcijama.

svoju lijenost, neozbiljnost i nepoznavanje osnova prava i ekonomije pokušava “premostiti” lomljenjem preko koljena; cijeli institut predstečajne nagodbe je jedna crna rupa prava, ekonomije i poštenog tržišnog natjecanja, i čudna mi čuda što su rupu iskoristili oni isti koji i inače pronalaze rupe u svemu.

bar je jedna stvar potpuno jasna – predstečajna nagodba će koristiti samo kroničnim propalitetima i muljatorima, a dodatno oštetiti one koji su dovoljno sposobni da plivaju i u ovakvim uvjetima.

sve uvijek u istom stilu “protežiraj loše i nesposobne, šikaniraj dobre i sposobne”.

Osnovni problem je u onima koji rade za Stipica i slicne. Da oni znaju popraviti svoj proizvod ili uslugu bili bi konkurentni van Hrvatske i nebi radili sa Stipicem. Ili bi radili za firme u Hrvatskoj koje placaju. Suprotno rasirenom misljenju ima dosta investirora koji podmiruju obveze na vrijeme cak i u Hrvatskoj. Ali tamo su marze puno manje. Oni su isli kod Stipica gdje su marze vise, ali i rizik puno visi.

Svi znaju kako Stipic Grupa radi vec godinama i svi znaju kako placa i svi znaju koliki je rizik bio raditi s njima. Ali eto neki su vjerovali u cudo koje se dogodilo nije. Ima ih dosta medju duznicima koji imaju jake politicke veze pa su vjerovali da ce se Stipici toga uplasiti i podmiriti im racune.

Stipic nikoga nije natjerao da radi za njega. Svi su dobrovoljno usli u posao i svi su znali koliki je rizik raditi sa njima. I naravno treba ga maknuti sa trzista jer je nelojalna konkurencija koja gusi razvoj zdravih firmi.

twixter, jeste vi onaj što ne živi u hrvatskoj i već sam vam spominjao da biste se trebali upoznati s pravim stanjem ovdje?

to o čemu pričate je znanstvena fantastika. i sam sam dijelom u toj branši i znam da onaj tko ide na sigurne platiše može mirno zatvoriti tvrtku, jer neplatiše “drže” 80-90% obrta.

naravno da mali ne mogu ići vani, jer to nosi sasvim druge troškove koje mali ne mogu financirati. podizvođači su osuđeni na lokalno tržište – ili ih ima ili ih nema, vani mogu ići samo ako ih “povede” neki veliki igrač, a to im je još i nesigurnije.

jedini stvarno ozbiljne platiše bile su velike strane investicijske tvrtke, a njih su listom potjerali zeleni, građanske akcije i slični, udruženi s lokalnim mafijašima.

njihov problem je bio što to što su oni koji redovito plaćaju obično oni koji i transparentno posluju, a to drastično smanjuje mogućnosti političara da ulaze u kriminalno-koruptivne odnose s njima. također, oni su često donosili vanjski kapital i nisu bili izloženi lihvarskim uvjetima domaćih banaka, tako da nisu odgovarali nijednom “velikom igraču” na domaćem tržištu.

prijelomna točka bila je protjerivanje bechtela s izgradnje autocesta – “domaći konzoricij” je ponudio ugovor po duplo nižoj cijeni, ali po količinama umjesto ključ u ruke, što su političari lažno prikazali kao povoljniju ponudu, a na koncu je ispala 4-5 puta skuplja.

u uvjetima rada s bechtelom razvio se niz malih tvrtki koji su počeli razvijati know how baziran na zathjevima svog tržišno orijentiranog naručitelja. jednom kad su spali na konstruktorovu primitivu i neplaćanje, njihova sudbina je bila zapečaćena a nitko ne bi radio za konstruktor da je imao alternativu.

ista stvar je i u komercijalnom sektoru, s trigranita i gtc-a – dva jedina globalna igrača koji su kod nas došli, da bi ih komunisti diljem zemlje združeno otjerali nakon višegodišnjih uspješnih projekata – spalo se na stipića i ingru.

jedina krivica malih podizvođača jest što su oni pokušali razvijati tvrtke na načelima zapadne tržišne ekonomije, a žive u dalekoistočnoj kriminalnoj komunističkoj despociji.

@osi3 Odličan komentar koji prikazuje sam izvor svih problema. Sličan modus operandi nam uništava i ostale bolesne segmente gospodarstva.

osi3:@ Linić je preuzeo katastrofalno stanje financija,po svim segmentima.Ovaj slučaj,jedan je od tisuću poduzetnika koji su pronašli rupe u Zakonu i koriste ih.!koliko je novootvorenih firmi u proteklih 20 godina,bez temeljnog kapitala,bez zaposlenih i bez poslovnog prostora.! Imaju valjda samo telefonski broj.! Što zapravo hoću reći,krajnje je vrijeme da se tim “hakerima” stane na kraj.!

timi,

linić je preuzeo katastrofalno stanje u financijama i u godinu dana je napravio taman toliko štete da se to jedva može i zamisliti.

ne znam jeste li čitali našu diskusiju? linić neće da mijenja ništa loše, a ono što je ionako loše čini još gorim. predstečajna nagodba je točka na i pravosudnog i ekonomskog kaosa, gdje se pokušava ozakoniti pravo političke diskrecije iznad ustava, i iznad svake elementarne logike i morala.

tko vam je napunio glavu takvim budalaštinama kao što je ideja da je temeljni kapital i broj zaposlenih apriori mjerilo “poštenja” tvrtke?

upravo su na toj nebulozi domaći giganti godinama zlorabili svoj položaj, a linić to čini još gorim svojom udivljenošću “velikanima” kojima on kao treba pomoći intervencijama.

ako govorimo o građevinarstvu i investicija, jedino pravo mjerilo tvrtke jesu njene uspješne reference i niz poslova, gledano unatrag, koji nema repova ili su isti minimalni.

i točka. no naši politikanti su razradili čitav sustav birokratskih, ceremonijalnih i formalnih kriterija koji su čak i pomoću nekoliko zakona pokušali nametnuti kao mjerilo “dobrote” tvrtke.

temeljni kapital je samo sporedni podatak o načinu na koji tvrtka posluje, dok broj zaposlenih ne znači ama baš ništa. važni su jedino reference i znanja zaposlenih, te tokovi zapošljavanja unutar jedne tvrtke.

u inozemstvu veliki izvođači od opreme u svom vlasništvu uglavnom imaju samo dizalice, jer je njih gotovo nemoguće dobiti prema vlastitim dinamičkim potrebama. svu drugu opremu najme izvana jer onaj tko tom opremom upravlja bolje će brinuti o efektivnoj iskorištenosti iste u duljem vremenskom razdoblju.

kad bismo gledali samo taj kriterij, temeljnog kapitala, odmah bi se moglo zamijetiti da je konstruktor poslovna crna rupa, jer bi se lako pronašlo da imaju svu silu skupocjene monster-opreme koju ne mogu dovoljno angažirati s prikazanom količinom aktivnih projekata.

zamislite prodavača kokica pred kinom. ima jedan automat, ali mu linić naredi da mora stalno držati pet automata “jer je tako ozbiljnije”. to je sasvim dovoljno da propadne. ista je stvar i s bagerom, a i s poslovnim prostorom. to je jasno svakom prodavaču kokica, i svakom vlasniku jednog (1) bagera, ali ne i liniću, beznadnom komunističkom birokratu koji nikad nije ovladao niti osnovama ekonomije.

poslovni prostor? radio sam u jednoj od najvećih inženjering tvrtki u svijetu kojoj je bila poslovna politika minimizirati vlastiti poslovni prostor. opseg posla uza sav trud znatno varira iz godine u godinu, a troškovi poslovnog prostora su znatna stavka za svaku inženjering tvrtku. to je core business vlasnika poslovnih zgrada, a ne inženjering tvrtki i zato to naprosto izbjegavaju.

oslobodite se takvih formalnih gluposti koje nemaju glave ni repa, gledajte kako rade uspješne zemlje i tvrtke i promislite malo o tome, i dobit ćete sasvim drukčiju logiku.