OPET JE SVIMA SVE JASNO – osim Hrvatima!!!!!!!
jer mi smo NAJLJEPŠI, NAJSPOSOBNIJI, NAJPAMETNIJI, NAJRADIŠNIJI a svi ostali su ništ koristi!!!!!
SVE je kod nas NAJ, NAJ, NAJ……………samo što nismo NAJGLUPLJI I NAJNESPOSOBNIJI????
Ne drže baš sve stanove banke, banke su samo da se izrazim krupniji dioničar ali malih dioničara(privatnih vlasnika) ima puno više.
Vjerojatno vlasnici nekretnina jednom prodajom pokušavaju riješiti većinu životnih pitanja i stoga cjene nekretnina drže izrazito visokima. Iz nekog povezanog razloga i ne ističu cijene([url=”http://www.liburnia.eu/nekretnine-rijeka.html”%5Dprimjer%5B/url%5D) jer valjda misle da će otkriti sve adute ili tko zna što,a što bi ih spriječilo u realizaciji posla.
Tek kad ih prilike/neprilike doslovno stisnu za vrat će spustiti cijene a do tada se neće ništa značajnije promjeniti.
Cijena stanova u HR je i najveći problem gospodarstva. Cijena stana u izgradnji prosječno košta 500 EUR/m2 pa tako stan od cca 50m2 košta 25000 EUR. Međitim takvi stanovi se prodaju po cijeni od 2000 EUR/m2 odnosno za 100 000 EUR.
Ako uzmete kredit onda je ukupni iznos koji vratite banci kroz 30 godina iznosi 250 000 EUR !!! 10 puta više !!!
I to nije sve – prošli ste još i gore ako ste kredit uzeli u švicarcima !
Za vraćanje takvog kredita rata na 30 g. vam je od 5500 pa na više. Pa kolika onda treba biti plaća hrvatskog radnika ?
Uz ovaj trošak hrvatski radnik ne može biti konkurentan pa tako ni hrvatske tvrtke.
KAKO IMATI ZADOVOLJNOG, KVALITETNOG I JEFTINOG RADNIKA ???
Tako da mu plaća bude dostatna za pristojan život !! Kako?
– jeftini stanovi ! Zašto država na svom zemljištu sa svojim državnim firmama ne bi gradili stanove po povoljnim cijenama? Radnici u tim firmama bi bili zaposleni i primali bi plaću. Kupac bi kupovao stan po povoljnoj cijeni pa (i uz kredite banaka) njihova rata za kredit bila max 2000 kn (za stan od 50 m2). Da ne spominjemo da bi se mladi ljudi prije odlučili za stvaranje obitelji.
– jeftinija hrana- pa imamo sve moguće Bogom dane resurse da nitko ne bude gladan i da proizvodimo hrane i za izvoz. Restrikcije pri uvozu hrane, poticati domaću proizvodnju i najvažnije porezima kontrolirati marže trgovaca na prehrambene proizvode (a stvarno je besmislen i porez na hranu- država tj. mi uveli smo PDV na hranu !?).
Npr. seljak proizvede rajčicu po 3 kn a ona završi u trgovačkim lancima po 18 kn, ili za kilogram pšenice seljak dobije 1,2 kn a kruh se prodaje po 12 kn ili krafn po 4 kn.
S ovim mjerama radna snaga će biti konkurentnija – glavni motiv za investicije za pokretanje proizvodnje u HR.
Svakako radna snaga nam mora biti i školovana – po svaku cijenu treba spriječiti privatizaciju školstva (a i zdravstva) !!!!