Ne bi se trebali odreći ni prava da im se sudi za ratne zločine, terorizam i fašizam!
tko im je dao pravo na ćirilicu u vukovaru? političari beskičmenjaci koji su se išli ulizivati EU!
pa sad ti političari beskičemnjaci koji su to potpisali neka izvole osobno doći
u vukovar i tamo montirati svaku ćiriličnu ploču!
Zakon se mora poštivati.Treba provjeriti brojno stanje ali ne po popisu već dali tu i žive.Vrijeme za silom zakona se dozvoli dvojezičnost,Vukovar i cijela Hrvatska to ne prihvaća.Ako je do sada se čekalo neka se i nastavi.A “braća”srbi neka se priupitaju što su uopće napravili da tako nešto i zaslužuju.Stali su uz rame agresoru,htjeli su veliku “Srbiju”Osobno nebih dao niti “kamen”da se napiše na čirilicu.Hrvatska kultura je na visokom nivou znamo čitati i čirilicu.Ali Zakon mora biti uz i za ljude koji žive, diljem ljepe naše.Gčlas naroda mora se poštivati.Vukovar se ne predaje.Izgubljena je samo bitka.Suživot se mora postiči ali samo treba vremena.Naposljetku i srbima je trebalo 40 i više godina da njemački gradjani u miru mogu proči kroz Srbiju(Jugoslaviju)Što se i tada nije tražilo dvojezičnost.To je sve skupa bedastoća.Ja,ako želim živjeti u Evropi,onda moram poštivati službeni jezik zemlje u kojoj živim.Demokracija-Amerike je vidoviti pokazatelj suživota svih naroda i narodnosti.I zato su na prvom mjestu svi amerikanci pa tek ono drugo.
Ćirilicom su Hrvati pisali najkasnije od XI. st. i to na razmjerno širokom prostoru. Najstarija zasvjedočena ćirilička slova nalaze se na glagoljičkom tzv. Supetarskom ulomku (iz središta Istre) iz XII. st, a ima ih nekoliko i na Bašćanskoj ploči koja je na prijelazu XI. u XII. st. napisana, a sredinom XIX. st. i pronađena na otoku Krku. Na istočnom polu hrvatskoga glagoljaštva, južno od rijeke Krke, ovo je pismo nakon XII. stoleća posve potisnulo glagoljicu i nastavilo se razvijati – kao glavno pismo – uz jaku konkurenciju s latiničkim pismom u priobalju, i to od sredine XIV. st. Do XIX. st. latinica će potisnuti i hrvatsku ćirilicu na svim područjima gdje se njome mnogo pisalo: u Bosni, Hercegovini, Poljicama i zaleđu Splita (povremeno još i šire u Dalmaciji), dalmatinskim otocima (ponajviše Braču), u Dubrovniku i njegovoj okolici.
Red i zakon (1345)
Na Humačkoj ploči, kamenom spomeniku iz Hercegovine napisanom vjerojatno u XII. st., među ćiriličkim slovima lako se da prepoznati i nekoliko glagoljičkih slova. Na otoku Braču napisana je znamenita Povaljska listina (1250), a u Poljicama veliki Poljički statut (1444). U Dubrovniku je sve do u XVI. st. djelovala slavenska kancelarija, gdje su se dokumenti pisani hrvatskim jezikom pisali – ćirilicom. Hrvatski će latinički tekstovi ondje prevladati tek s renesansom i humanizmom. U Bosni i Hercegovini pak franjevci pišu ćirilicom gotovo do XIX. st. (npr. Matija Divković u XVI/XVII. st, Stipan Margitić – XVIII. st). Prva je hrvatska ćirilička knjiga dubrovačke provenijencije (Oficij s molitvama Bogorodici), a otisnuta je u Veneciji 1512.
Svi ti regionalni tipovi ćirilice imaju poprilično zajedničkih paleografskih osobina koje ih dijele od ćirilica istočnog dijela balkanskoga polutoka. Isprva se te osobine tiču samo kurzivnog pisma, ali vrlo brzo kurzivne osobine prodiru i u ustavno, svečano pismo. Stoga, između ostaloga, u terminološkom neredu, pronalazimo i opće nazive za taj tip ćiriličkog pisma: zapadna ćirilica, hrvatska ćirilica, bosančica (bosanica).
Hrvatska, Srbija, ni drugi narodi na svijetu, ne smiju trpiti samovolju
i nerazumnost poštivanja drugih naroda ,kako se sada događa u Vukovaru..
Vukovarci, mirno i polako…smirite svoje strasti-i prihvatite mirnu
zajedničku budućnost svih svojih sugrađana…..bez obzira na nacionalnost
i vjeru…