Kreditni rejting, CREDIT RATING i/ili sposobnost vračati posuđeno, sposobnost vračati kredite, onaj u koga se ima povjerenje itd.
Naravno da je super imati skup kriterija na osnovi čega i koga imaš povjerenje u nečiju sposobnost da vrati pozajmljeno, da je sposoban vratiti kredit!!
Međutim, kako dobro primjećuje talijanska agencija „ agencija(Standard & Poor’s) prilikom snižavanja rejtinga u obzir nije uzela bogatu talijansku kulturnu povijest.“
Upravo je uzimanje u obzir „bogate kulturne povijesti“ onaj moment koji poznate agencije za procjenu rejtinga ne uzimaju u obzir. Taj moment, kulturna povijest, upravo i jeste moment koji uzimaju tkz. Naivni bonitetni modeli u obzir i upravo su oni vjerodostojniji od tkz. Statističkih bonitetnih modela kojima se poslužuju poznate bonitetne kuće. Studije i istraživanja koja su usporedila Naivne bonitetne modele sa Statističkim bonitetnim modelima, pokazale su kako su vjerodostojniji Naivni bonitetni modeli u više od 85% slučajeva ,dok su Statistički bonitetni modeli vjerodostojni svega u 45-50% slučajeva.
Inače u svojim sugestijama o kvaliteti Statističkih bonitetnih modela i njihova razumijevanja, preporućavam studirati Jeana Baudrillarda i njegove pojmove o simularkumu,hiperrealnosti itd.
Upravo ti smiularkumi i hiperrealnosti koje u svojim Izvješćima prezentiraju poznate rejting agencije, omogućava provokativnim i perverznim investitorima da izjavljuju kako su spremni pokupovati napr. „grčke otoke“ i ostala neprocjenjiva nacionalna blaga bili Grčke , bilo Italije ili koje druge države.