tako tipično za beznađe komunističko-partijskog vlasništva – umjesto bilo kojim važnim poslom što bi menažderi u normalnim zemljama trebali raditi, i za to dobivati plaću, u nas je jedina tema vezana za kvazimenadžere ili osobni bonusi ili potpisivanje ugovora s odabranim dobavljačima, izvan toga naši “menadžeri” kaod da drugih interesa niti nemaju.

ako se dva člana uprave “osobno ne podnose” pa “ne surađuju”, to jasno znači da im uopće nisu razgraničene i usklađene obveze i odgovornosti, ako i imaju ikakvih jasnih odgovornosti.

marksisti doista vjeruju da menadžment i nije nikakva struka, nego da menadžeri eto samo trebaju uživati u povlasticima, a poslovanje tvrtke će biti uspješno samo od sebe. doista sve treba propasti pa da se kod nas počne razvijati normalan menadžment.