Katar u narednih pet godina namjerava uložiti 232 milijarde dolara u izgradnju infrastrukture, tržište je veliko i ima dovoljno prostora za angažman bh. privrednih subjekata“, ističe Dženana Hodžić, sekretar udruženje građevinara Privredne komore FBiH.

u sloveniji je propao tko je trebao propasti, nove tvrtke se razvijaju na zdravijim, tržišnim odnosima, i nije slučajno da oporavak građevine koincidira s rastom izvoza tj. industrije.

kod nas, i dalje daju enormne privilegije tržišno propalim mastodontima koji su odavno trebali biti likvidirani, a njihovi bogomdani direktori i dalje maštaju o državnim investicijama u infrastrukturu, i to o državnim investicijama koje bi se prilagodile njihovim privatnim potrebama, umjesto da bude obrnuto.

čista perverzija, nemaju čak toliko poduzetnosti i smisla za realni život da se fokusiraju na projekte obrade otpadnih voda i upravljanja otpada, gdje veliki raspoloživ novac eu stoji neiskorišten. no oni su navikli da država “forsira” projekte gdje će se oni dokopati najbolje zarade s najmanje truda i pameti – na primitivnoj stambenoj gradnji ili ekonomski neopravdanim vijaduktima i mostovima.

u hrvatskoj građevini zbog permanentnog političkog silovanja egzistira antitržišna ekonomija – sve funkcionira točno dijametralno suprotno tržišnim odnosima. jedini “menadžment” za koji oni znaju je lobiranje kod političkih stranaka. da se na vrijeme likvidiralo igh, ingru, konstruktor i slične, sad bismo imali triput jaču građevinu nego slovenci.

najakše je nešto likvidirati, umjetnost je izaći iz problema i napraviti game čenđer, kao što je napravio Donald Trump. Trump je 1990., imao 9 miljardi dolara minusa, danas je najbogati čovjek Amerike. Zato je Donald Trump velik, zato se o njemu pišu knjige.
Likvidirati može svaka boodala, ali tko će Vam davati poslove ako firma nema reference? Ako nije nigdje radila, ako nema radnog staža od Afrike do Azije u multinacionalnom okruženju? Ne govorim o ovim janjičarima što farbaju tunele.

Sve što treba reći i znati o hrv. građevini je ovdje kratko i točno rečeno. Hrvatsku građevinu blokiraju tvrtke koje su odavno trebale nestati. Kada taj balast nestane uslijedit će procvat nekoliko tvrtki koje to zaslužuju radom i rezultatima tj. dobiti i u ovim za građevinu kriznim vremenima. U HRV npr jedino Viadukt uopće zna dovršiti projekte otpadnih voda za što je HRV obvezna učiniti ulaskom u EU. No najbolje je to što uopće ne mora trošiti novac iz proračuna jer u najvećoj mjeri su sredstva za te projekte dostupna iz fondova EU. I ovjde se vidi šteta sadašnje vlasti koja ne samo da pokazuje svu svoju besmisao nego čini veliku štetu jednom segmentu gospodarstva i svjesno ga uništava.

priča vam je nesuvisla. kakve i najdalje veze ima donald trumov medijsko-avanturistički development s tezom koju neartikulirano postavljate, da nekakve “reference” treba braniti pod svaku cijenu, zauvijek i svim sredstvima.

do vas očito teško dopiru postuplati tržišne ekonomije, pa i ekonomije općenito kao npr. da sve ima svoju cijenu, ili da je vrijeme novac.

referencama koje su naše tvrtke nekad imale istekao je vijek trajanja. još prije deset godina, u borbi za neki posao kod pojednih stranih investira mogao sam se i sam pozivati na vlastite reference u ex-jugoslavenskim i hrvatskim tvrtkama (iz prvih godina neovisonosti, dok su još radile velike poslove) i to je u nekim poslovima imalo i te kakav pozitivni efekt. no to su bili zadnji izdisaji jedne velike reputacije, sada više gotovo niti nema investitora koji se takvih referenci uopće sjećaju, a oni koji bi nešto i gledali u vezi s tim lako će uočiti desetogodišnju “rupu” u referencama.

no čak i kad bi te reference dan-danas nešto vrijedile, ne postoji nikakav tržišni entitet koji bi za njih žrtvovao toliki novac koliki su u međuvremenu nakupljeni gubici propalih mastodonata. gubici su jednostavno, odavno nadmašili bilo kakvu tržišnu vrijednost imena i nema nikoga osim političara koji krajnje neodgovorno razbacuju javni novac tko bi trošio na njih.

bio sam izravnim svjedokom propasti zapadnih tvrtki s neizmjerno jačim referencama od naših tvrtki, propasti koja nastane kad se na tržištu dođe do točke bez povratka. no kod njih, za razliku od nas, nema bogomdanih, tvrtke propadnu, nesposobni direktori završe svoje karijere, no tržište i ekonomija se pročiste i oporave. kod nas – nema pročišćavanja i trulež ostane dok ne uništi sve.

reći ću vam scenarij iz češke nakon ulaska u eu – sve veće građevinske tvrtke su propale i sve veće poslove preuzele strane tvrtke. daljni razvoj? nakon više od desetljeća u eu češke tvrtke sada opet drže više od 50% tržišta novih projekata. kako? stasala je nova generacija menadžera u tržišnim uvjetima, i kad su stekli dovoljno znanja i iskustva osnovali su ozbiljne tvrtke za velike poslove. to je najbolje pokazalo da se truli dio češkog tržišta nalazi u top-menadžmentu, gdje su sjedili ljudi bez menadžerskih znanja, nepopravljivo ovisni o vezama s politikom.

uspostavljanje tržišnih uvjeta u češkoj naprosto ih je očistilo.

kod nas je situacija skoro ista.

scenarij kad bi danas propale sve mastodont-tvrtke i većinu njihovog posla preuzeli stranci:

– bilo bi spašeno puno malih podizvođača, koji su upravo tržišno najjači i najkompetentniji dio naše građevine, koji su počeli stasavati još dolaskom bechtela u hrvatsku i nastavili uspješno poslovati sve dok je bilo stranih glavnih izvođača koji su ih redovno plaćali

– bila bi u stručnom i profesionalnom smislu spašena gomila stručnih kadrova iz većih tvrtki, koji su se isto profesionalno razvili dok je bilo dovoljno stranih investicija pa su se projekti vodili profesionalno i oni stjecali profesionalna znanja

– pod istim uvjetima bilo bi spašeno mnogo projektantskih i konzultantskih tvrtki koje su razvile znanja potrebna tržištu

– propali bi samo direktori i vlasnici mastodonata, koji nikome ne trebaju a svim silama pokušavaju zadržavati načela dogovorne ekonomije….

…
u drugom scenariju, gdje se mastodonti i dalje zadržavaju, propadaju svi:

– podizvođači propadaju zbog kontinuiranog i izvjesnog neplaćanja

– stručni kadrovi propadaju zbog teškog omalovažavanja struke i primoranosti da se na projektima bave glupostima umjesto strukom (borba se bezmjernom birokracijom, stalne svađe zbog nerelanih ciljeva i neplaćanja)

– konzultanti propadaju zbog teškog zanemarivanja struke – državni i s državom povezani anti-tržišni poduzetnici najviše “štede” na divljem obaranju cijena projektantnima i konzultantima, dok se na normalnom tržištu zna da je to najbolji put da se svaki projekt otjera u poslovnu propast, i na tome se ama baš nikad ne štedi, ma koliko bilo novca na raspolaganju

– propast će i navedeni direktori i vlasnici mastodonata, jer u uništenoj ekonomiji naprosto nema novca ni za njih.

drugim riječima jedini put i budućnost hrvatskog građevinarstva je u što skorijem likvidiranju igh, ingre, konstruktora i sličnih. svako sprječavanje tog neminovnog procesa čini daljnju, ogromnu štetu svim ostalim sudionicima na tržištu.