Demagogija, zivot pod staklenim zvonom, potpuna dezorijentiranost i neizreciva mrznja prema politickim protivnicima.
A ponasanje u SDP-u gdje se svi boje za svoje pozicije (uhljebljenja u javnim poduzecima, tijelima uprave i slicno) pokazuje nam da ce radije dopustiti da sa Milanovicem na celu izgube izbore nego da se pokrenu i pokusaju nesto promijeniti. Svi su potkupljeni sa osobnim intersima i motivirani su samo da jos tih cca 15-18 mjeseci zadrze mandat, posao, privilegije i sl.
Jadna drzava, tj. ono sto je od nje preostalo. Stanje u Hrvatskoj me podsjeca na Nigeriju gdje sam bio devedesetih – na prvi pogled drzava postoji i funkcionira, ali kad negdje dodje do bilo kakvog problema, onda postane jasno da nista ne funkcionira kako bi trebalo. Tako je i kod nas – kad padnu kise tri dana za redom, cijela zemlja poplavi, kad mjesec dana nema kisa, cijela zemlja izgori, kad se hocete naruciti za pregled, cekate godinu dana, kad hocete nekoga smjestiti u staracki dom, shvatite da je lista cekanja 10 godina, kad imate problem u skolstvu, shvatite da ni tamo nista ne stima.
Na zalost, bivsa SFRJ je u tom smislu bila vrhunski organizirana drzava cije funkcioniranje mi nikada necemo dostici.