Ima samo jedna caka, proizvodnja psenice nije radno intenzivna kultura, na godisnjoj je razini po prilici 15-20 radnih dana. Povrltarske kulture su vrlo radno intenzivne. Nazalost, nasi seljaci sve ocekuju od drzave, prvenstveno subvencije i nisu organizirani (osim, ali i to djelomicno, za blokadu prometnica). Primjerice, proizvodnja duhana, osim sto je subvencionirana (sic!) od drzave, za cjelokupni otkup jamci TDR, ali jako malo njih uzgaja tu kulturu. Dakako, jedan od razloga je taj sto je radno intenzivna kultura.
Evo jedan primjer za durum psenicu, clanak je prije nekoliko godina objavljen u poslovnome.
Za proizvodnju koristi isključivo durum pšenicu, uvozi je i skupo plaća, nitko od hrvatskih ratara koji u svakoj žetvi prijete traktorskom blokadom nije voljan proizvoditi tu vrhunsku sortu. Godišnje uveze 25.000 tona pšenice. Pripravan je i nije usamljen u ideji, iznosi, financirati sjetvu, jamčiti otkup no, među poljoprivrednicima interesa nema. Tonu pšenice plaća i do 500 eura dijelom i radi visokih carina i prelevmana. Situacija je, opominje, totalno apsurdna.
budalaština, evo ja ću mu sutra pronaći 200 seljaka koji će mu ponuditi durum po 250 €/t, uz ugovor naravno