Pratit će Karamarka kako su pratili i Sanadera! HDZ je pokupovao sindikaliste privilegijama i uhljebljenjima, svima začepio usta istovremeno zadužujući zemlju za tobožnji rast (zapravo isključivo za rast potrošnje i tzv. poticaja). Sad kad su kamate postale neizdržljive, netko drugi mora naći novu sisu na koju će se sva ta potrošnja preseliti da gospodi činovnicima ne usfali. E pa nema. Gotovo. Tu nikakvo fućkanje ne pomaže. Treba se stisnuti da se može preživjeti, jer naprosto nema. Pokradeno. Profućkano. Prolumpano. A g. Vilim i g. Tomislav bi mogli prestati pričati bajke o otvaranju novih i očuvanju preostalih radnih mjesta u kapitalizmu bez kapitalista, bankara, tvornica, golf-terena, hotela, kruzera…

Sindikalist vilim, nosi lacoste majicu vrijednu min cca 400 kn ako je original, i prica ljudima price i oni mu plinescu, sindikalist petrokemije klaus, cita nekakav govor i ruke mu drhte kao list na vjetru, a na skup dosao u sluzbenom audiju vlasnistva petrokemije ili oak u svom novom automobilu kojeg je kupio, i radnici mu odmah plecu. Koje li ironije. Na kraju price ministar prometa kaze vrlo jednostavno,, ili idete u restrukturiranje ili stecaj! Svaka cast izjavi, i vrijeme je da se tako pocinje raditi!!!!
Napomena da sindikalisti kazu da ih je bilo puno? Pa od 400000 nezaposlenih odazvalo ih se jedva 5%, a ostali na moru ili na rostilju. Koji jad od sindikata. Da nemaju radnike koji placaju clanarinu ne bi ni znali koji im je smisao postojanja.

Sažaljevati ili osuđivati?

Ove sindikalne demonstracije imaju i svoj tragikomični aspekt. Očito da članstvo ne shvaća najvažnije: promjene počinju od vrha, to jest od smjene čelnika koji su ih do sada vodili – Ribića, Severa, Matijaševića itd. dalje redom.

Ne treba opterećivati te priproste ljude tumačenjem uloge lidera i lideršipa ali bi im netko mogao objasniti da tek kada pometu (promjene) svoje čelnike mogu zahtijevati “promjenu kursa” i očekivati nakakve promjene. Naivno je očekivati da će ti ljudi mijenjati sistem koji ih je “izbacio” u orbitu na plaće koje sada primaju. Pogledajte samo Vilima Ribića, “sindikalnog mogula” i njegove javne izjave: “osjećalo se da ima puno Srba na funkcijama”; “Branko Horvat nije bio nacionalno osviješten” (u emisiji nedjeljom u 2 sa Aleksandrom Stankovićem); “analiza MMF-a nije analitički utemeljena” i “nalaz Moody’s-a nije analitički utemeljen” (Poslovni dnevnik).

Pitam se da li itko od tih čelnika zna tko je Berthold Huber (čelnik najmoćnijeg njemačkog sindikata IG Metall) i da li je ikada životu pročitao jedan nejgov intervju da zna što je bit sindikalne borbe i kako se utvrđuje što je realno tražiti a što ne?

Beskorisni sindikati sa još beskorisnjim liderima ovako samo izavaju mješavinu averzije i sažaljenja (za sada). Nakon toga slijedi distanciranje (i od njih i od članstva). A onda slijede izolacija i nestanak.

Zar si oni zamišljaju da imaju moć raspisati nove izbore, pa odazvalo se uvrh glave desetak tisuća ljudi a iza cijele akcije se naslućuje Karamarkov rukopis što su i sami potvrdili izjavom kako će kao i njega pratiti nakon što ga probaju dovesti na vlast.