Europska komisija za ribarstvo nije sveta krava. I oni su do prije desetak godina vodili pogrešnu politiku ribarstva. Visokim stimulacijama gradili su ribarske brodove, usavršavili tehnologoju ribolova i povećavali ribolovni napor.Kad su ustanovili da se usprkos tim mjerama, količina ulovljene ribe smanjuje a profitna uspješnost ribarskih brodova opada, učinili su zaokret u dotadašnjoj ribarskoj politici. Sada visokim poticajima otkupljuju od ribara licence (povlastice) za robolov, odrđuju kvote, lovostaje i donose niz drugih mjera sa ciljem smanjenja ribolovnog napora. Neke zemlje, Island, Malta, Italija ne provode u potpunosti odrednice Komisije za ribarstvo. Najodgovornija, za stanje i iskorištavanje ribljeg resursa , je zemlja kojoj pripada ribolovno područje i treba voditi ribarsku politiku koja joj u najvećoj mjeri pogoduje. O stanju ribljeg resursa u Jadranu, glavnu rijeć moraju imati Hrvatska, Italija, Slovenija i Albanija a u ribolovnom području Francuske, Francuska. Zato mislim da Sarkozy i Francuska imaju pravo da donose propise i određuju ribolovne kvote kojenajbolje pogoduju njihovom ribarstvu a ne da im te odrednice nameću ostale članice EU.