nije sporno da tog nevca nema. isto kod amortizacije – ne možeš iznajmljivati sobe ili držati vile misleći da nakon što kroz njih prođe 1000 ljudi one vrijede isto kao nove. to je stvaran trošak.
ali postoje standardi – ako npr plava laguna ili valamar drže amortizaciju na 15 posto svojih prihoda, a solaris na iznad 30, i ako su plava i valamar ozbiljne tvrtke, i solaris ozbiljna tvrtka, onda pitanje glasi – u čemu je kvaka.
Imam SAPN i smatram je super. Ali ovdje se ne slažem s tobom. Nije isto ko amortizacija. Recimo da soba i laguni i valamaru i solarisu vrijedi 10% manje svake godine. Ako oni u knjigama stave da vijedi 15 ili 30%, onda taj višak oni samo prikazuju kao trošak i na njega ne plaćaju dobit (ali će ju kasnije morati ako idu revalorizirati). Kod SAPN i marketinga je drugačije. Oni ne mogu ulagati 10%, a prikazivati 30%! Ako prikazuju 30% onda su toliko i potrošili. Druga stvar je što je to kao ulaganje u kompaniju. što sa svakim postotkom više oni stvaraju brand i recimo da njihovi proizvodi vrijede više. Al te novce su potrošili, dakle sasvim suprotno od amortizacije.
Gdje je sad “elita” da ovo pojasni. Naravno, ovu dionicu slucajno ne prate, pa nece moci dati svoj sud.
Njihov posao, ako zele pomoci, bi trebao biti upravo ovo…kad dodje do ovako neke nejasnoce, da je oni objasne.
“…veliš zarada po dionici koja kontinuirano i značajno raste. ako je tome tako kao što piše u investopedii, zašto onda cijena dionice ne prati zaradu već stagnira 2-3 g?…”
Zapravo, u zadnje tri godine cijena se gotovo 2x povećala (sa cca. 170 na maksimalnih 320kn).
Stagnacija cijene na razini 250-300kn rezultat je, prema mom mišljenju, prvenstveno manjka likvidnosti i malenog free floata, a koji odbijaju veće dioničare. Ima takvih dionica još na tržištu (primjerice, do nedavnog povećanja cijene u sličnoj situaciji bila je i ILRA, iako je ona turistička dionica; također, svojevremeno je sličan problem imao i ATLN gdje je FF manji od 3%, kasnije je to “ispravljeno” znatnim povećanjem cijene).
Objektivno, SAPN je vrlo dobra dionica. Prije svega, kontinuirano povećavaju prihode i EPS, zatim akviziraju (Kandit), a potom i prodaju (trebala bi Maraska izaći iz portfelja, ako se ne varam). Najveći problem vidim u zaduženju, odnosno u premalenom kapitalu (koji se, srećom, ipak povećava iz kvartala u kvartal). No, prije daljnjih kritika na račun duga, treba pogledati financijsku stabilnost tvrtke kroz pokazatelje Dug/EBITDA (= 7,13) i Koef. tekuće likvidnosti (= 1,70). Prvi pokazatelj je nešto slabiji, iako i dalje zadovoljavajuć, dok drugi je dobar.
Nakon svega, koliki je potencijal SAPN kao industrije i kao tvrtke u toj branši? Osobno bih rekao – velik. Mislim da sam brend vrijedi xxx mil. kuna, kao i u slučaju, primjerice, Zvijezde. Nadalje, pozicija tvrtke u RH i regiji je na visokom nivou. Stoga, ne bih otklonio mogućnost da se u srednjem roku pojavi veliki europski igrač s ponudom preuzimanja SAPN od Žita.
Koji brend?
Brend vrijedi samo Saponiji. Nikome drugom. Ne zanosi se. Vrijedi tržišni udjel, al ni on nije dominantan, pa ni vječan, a organski su sveprisutni globalni igrači koji imaju puno vise goriva za trku na duge staze. Saponija jest podcijenjena, al dosta je upitno koliko, obzirom da je ista postala čuspajz investicija različitih povrata, pa je teško tu razlucit sto ce na kraju iz svega ispasti.
Dionica uopce nije dobra. Mali ffloat, dominantan vlasnik nezainteresiran za tržišnu valorizaciju firme, netransparentnost i fokusiranost u poslovanju na lokalne, zasićene i stagnirajuće markete. Mogu se složiti da postoji odredjeni potencijal do neke fer vrijednosti, pogotovo u usporedbi sa inozemnom konkurencijom, al to je nažalost privatna firma sa dominantnim vlasnikom bez ikakve zelje da se takva situacija promjeni. Mozda griješim, al ne mislim da ovo ide u smjeru nekog ‘happy end’ scenarija.
Lijepo je vidjeti da ima malo diskusije na ovoj temi. Ja osobno imam relativno dobro mišljenje o Saponiji. Naime, ljudi često gledaju podatke s mojedionice.com gdje su pokazani konsolidirani podaci za grupu koja se sastoji od Saponije, Maraske i Kandita, ali nije loše ni pogledati kako ti podaci izgledaju za maticu.
Recimo Debt/Equity ratio za maticu je puno povoljniji obzirom da imamo oko 415 milijuna kapitala i oko 270mil ukupnog duga što daje Debt/Equity od oko 65% što i nije tako loše. Istovremeno prošle godina matica je ostvarila EBITDA-u od oko 58 milijuna kuna što opet nije loše u usporedbi s ukupnim dugom, a još je bolje kad se usporedi s kamatonosnim dugom od oko 140 milijuna kuna.
Naime, kad se to sve uzme u obzir očito je da matica uopće nije tako zadužena. Probleme stvara Maraska koja ima jako malo kapitala i relativno je puno zadužena(na 30.6 oko 47mil kapitala i oko 200mil ukupnih obveza). Trenutačno i Kanditov omjer nije baš sjajan (93mil kapitala i 224 obveza), ali Kandit je napravio novu tvornicu i rapidno se razvija te se možemo nadati da će ti omjeri uskoro postati bliži omjerima koje ima matica.
Po meni, kao najslabija karika mi se trenutačno čini Maraska, ali vidimo da se i tu poslovanje popravlja u zadnje vrijeme te se nadamo da će se i pokazatelji zaduženosti popravljati kako vrijeme bude prolazilo.
Još jedna stvar koja mi je bila sumnjiva ali nisam ju napisao jer sam prvo htio provjeriti par izvještaja, točnije RDG.
Troškovi prodane robe (AOP 118) i Ostali vanjski troškovi (AOP 119) se daju slično interpretirati pa se nekada tako i knjiži, pogotovo kod ovakvih kompanija. Npr. prodajne akcije u dućanima gdje one studentice stoje i nude proizvode, mjesto na naslovnici kataloga koji ide u tisuće kaslića, polica na kraju reda koja je uočljivija jer je na prolazu i sl… To su sve troškovi prodane robe a ovdje je očito vleiki dio toga knjižen pod marketing koji je prvenstveno oglašavanje.
Zato treba ući dublje u PDF, xls nije dovoljan i te stvari zbrajati. Ne da mi se to sada raditi, ne zanima me ova dionica a i prilično mi je to jasno, ali čisto da vidite da nije SAPN po tome nikakva iznimka pogledajte npr PODR, KRAS i slične kompanije kojima je maloprodaja glavni kanal a nemaju svoju mrežu kao agrokorove kompanije u određenoj mjeri. Izvješće Podravke za 4Q/2015, stranica 33
Vaš link …
Troškovi prodaje i distribucije (169.362) (13,9% prihoda od prodaje)
Troškovi marketinga (159.260) (13,1 prihoda od prodaje %)
Ukupno 27 %
A pogledajte kod SAPN: troškovi prodaje 6.705.553 / prihodi od prodaje 1.098.596.916 = 0,61%
Ili nema smisla ili je SAPN spektakl, možda najefikasnija u svojoj branši i to ne samo u našim okvirima.
morat ću pogledati sve kerempuhove postove o tome, sunjam da bi mu tako nešto promaknuo, mora da ima neka caka.
ali činjenica jest da proizvođači najviše rasde, a najmanje zarade – sve te naknade i provizie, čini mi se da kad prodavač dođe u centar i kaže dobar dan, ovi odmah podture račun od deset kn plus pdv.
I meni je drago da se diskusija vraća na ovom topicu…
Fahrudine, uopće se ne slažem da brendovi ne vrijede, nego tržišni udjel, pogledajte recimo ovo: 68 posto kupaca bira brend Kandit, to je za članicu grupe Saponija
A na Kandit je samo preslikana tržišna logika Saponije. Uostalom tvornica koja posluje i razvija svoje brendove poput Saponije, još od vremena bivše Juge, kako je došla do tog tržišnog udjela ako nije pomoću brendova?
Evo vam na Badelu priča s preuzimanjem i jedno retoričko: jel kupac kupuje brendove (koji čine tržišni udjel) ili kupuje tvrtku? Znate li da je kod Badela kapital manji od uk. obveza? u čemu je dakle vrijednost Badela i što kupac plaća?
Ili hipotetski – ja volim samo Kandit čokoladu, no Kraft Foods kupi Kandit, kako vi kažete, radi tržišnog udjela, i povuče s police Kandit čokoladu a u pogonima radi samo Milku: tko kaže da ću ja nakon toga kupovati baš Milka čokolade? mozda odaberem neš drugo?
Dakle ne razumijem u čemu se ogleda tržišni udjel ako ne u brendovima? naravno, u slučaju Saponije
To ti ima veze sa konkurencijom. Pitanje je koliko vrijede Badelovi brendovi sada. Po mojem mišljenju malo. Globalni igrači preuzimaju ili su preuzeli tržište. Tko jos pije Badelovu votku? Ovdje, lokalno?
Pogledaj TDR, kupio ih je BAT i sto radi s Ronhillom? Gasi ga. Kandit je mala firma i ne vjerujem da ce s njima ista napraviti. Tu je Kraš neprikosnoveni lider i on je jedina prava vrijednost u smislu brendova na domaćem konditorskom marketu… a ni on ne stoji bas najbolje.
Tko je čuo za Faks, Lahor ili likvi u EU?
Tamo i tu caruju Persil, Ariel, Lenor, Jar i slični. Ne kažem da Saponija nema svoju vrijednost ponajviše zahvaljujući lokalnom i regionalnom mkt. sharu za koji se grčevito bori da ga zadrži, al van te price njezini brendovi nemaju nikakvu vrijednost. Dakle, kome najviše vrijede Saponijini brendovi, Saponiji.
Tu je jedini napravio izvrstan posao, Todorić. Njegov Ledo i Jamnica su mkt. lideri i drže 80 ili 90 posto lokalnog marketa, a stranci godinama ne mogu prodrijeti na tržište i uzeti značajniji udio. To je vrijednost. Lokalna, ali vrijednost.
I Tedeschi ima portfelj dobrih brendova od kojih su neki vrhunski, tipa DonatMg i Cedevita. Todorić vec godinama gura Mivelu i nitko je neće, a DonatMg se istodobno prodaje po dvostruko višoj cijeni. I on ga mora držati na polici jer je kvalitetan, ljekovit i odličan proizvod. Ista je stvar sa Cedevitom i onom njegovom Vitavitom ili kak se vec zove…. iako ja ne trošim te napitke, sama cinjenica da ne znam točan naziv ti slikovito govori o snazi brenda. Podravka isto ima dobre lokalne brendove, gotovo nezamjenjive.
A koji je Saponijin proizvod nezamjenjiv ili na koji proizvod Saponija moze prodati 50% ili 30% ili 10% skuplje od konkurencije?
Složio bi se sa Fahrudinom vezano za snagu brendova, a i sami to navode kao jedan od dva glavna problema, tako da je teško očekivati smanjenje marketinškog budgeta s jedne strane i rast prihoda s druge. Gotovo pa nemoguće.
Ne vidim baš što bi moglo doprinijeti promjeni biznis modela i podići profitabilnost poslovanja jer osim navedenog za drugi najveći problem (distribucija i prodajni kanali) baš i nemaju nekakvih alternativa. Kapitalna snaga i bilanca jesu sve bolji ali sve to je nedovoljno da bi opravdalo neki daljnji značajan rast cijene.
moj stav je, a nemam dedu ustašu, da tko voli ovu zemlju kd god su izbori da ide glasati i kad god može da kupi domaće. avion ne znamo proizvesti, ali dobro mlijeko i dobru salamu znamo. a bome i dobra čistila – recimo linija arf od saponije – ne znam nijednog kupca ni ženu ni muškarca kojeg su saponija proizvodi iznevjerili – imaju kvalitetu, to je neosporno.
ali value je u pravu, pritisak na proizvođačke cijene kroz deflaciju, pa rabati pa oglašavanje – sve to isisava ogromne novce. to i jest problem hrvatske – opstaju samo olimpijci, ostali propadau. u normalnim zemljama dobre firme posluju dobro, vrhunske vrhunsko, kod nas dobre propadaju
No u nečem se i ja slažem s Fahrudinom: a to je da (dosad) Sapn je bolja firma nego dionica, ali naglasak na ‘dosad’
Baš mi se nekako čini da nije odradila rast niti na zadnjem pretvaranju dobiti u kapital, niti zbog sve bolje profitabilnosti
Držim da fali samo malo likvidnosti da ju pogura preko 350, a ako ne bude neke žešće prodaje po inerciji će stići tamo…
No kao dionica ipak je dobra za nešto: redovito sam kratio na rastu i ulazio kasnije po nižoj cijeni, taktika koju sam (uspješno) koristio jedino na SAPN