| Oznaka | Vrijednost | Promet | Količina | Kupovna | Prodajna | Promjena |
|---|---|---|---|---|---|---|
SAPN | 75,50 | 906 | 12 | 71,00 | 75,50 | 1,34% |
Malo je stalo trgovanje. Očekujem da se ponovo pojača nakon financijskog izvješća za četvrto tromjesječje, a možda i ranije ako bude još neki ugovor s Atlanticom ili ako Šaranović baci oko na Kandit. Burna je prošlost Grbešića i Kandita evo jedan od textova na tu temu.
Kandit Ruby Think Pink je trenutno najveći hit u svijetu čokolade
Kad smo kod Kandita, kažu da je vrijedi minimalno 300 miliona kuna, ipak je to nova tvornica, profitabilna, sa dobrim brandovima, vjerujem da je zanimljiv većim konditorima.
Pitanje je je li Saponia na prodaju, ako je, Šaranoviću je čak i bolja priča nego Kraš.
U portfelju ima i konditore i poslove s ambalažom što je važno za industriju deterdženata.
Ako se zahukta , ne vjerujem da će Atlantic to mirno promatrati
Pitanje je je li Saponia na prodaju,
nije…
Filipe,
ako je nešto na prodaju, onda se to komunicira javno
jedino ako misliš kao vlasnik dobiti što manje pa ideš na direktnu pogodbu s kupcem (tipa Kraš, gdje se evidentno pogodovalo Pivcima), jer ipak ne govorimo ovdje o nekom manjem d.o.o., pa daj što daš!
drugo, prodaji obično prethode neke radnje tipa preslagivanja pozajmica kojima su ovdje društva ispremrežena (nije baš kao Agrokor, ali nije ni daleko)
isto kao što navedeni kolega ne može znati da SAPN nije na prodaju, još manje smo čuli po novinama i dr. medijima da JE na prodaju, ja sam samo vidio da se piše recimo o Maraski, a za Kandit i samu Saponiju baš i ne
hoću reći da je na prodaju, vidjeli bi se neki znakovi, sjetite se samo što se sve ispreslagivalo na LRH da bi se zadovoljio kupac: prodavala se nefunk. imovina, odustajalo se od dugoročnih planova ulaganja itd. itd.
Accountant
Nema tu pravila, firma se prodaje onako i na nacin kako vlasnik hoce, nema tu bas nikakvih pravila…
I ako vlasnik dobije neku nemoralnu ili moralnu ponudu, opet on odlucuje o ishodu…
To kako se LRH godinama prodavala nije nikakvo pravilo…
Javnost i mediji vecinom zadnji saznaju, kad je sve dogovoreno i kad je sve vec gotovo…
Ne znam dal se Saponija prodaje, ali ne volim kad netko poput zorangutana lupeta, i zato sam to napisao…
Lp
Inače u nekoj prodaji Saponija vrijedi po meni uzimajući u obzir premiju prilikom kupnje nekih 1.000 kn po dionici, bez prodaje realna cijena na burzi bi trebala biti nekih 500 kn, kad i ako krenu sa isplatom dividende cijena bi mogla biti cca 700kn. Da li ćemo to i kad doživjeti je drugi par rukava. Vrijeme će pokazati, nije nagovor na kupnju, imam dionice.
Ja bi rekao da je u ovom valu realno ocekivati 460kn.
Dakle prosli vrh. Ovo nije nagovor na trgovanje. Imam 485kom Saponije.
Inače u nekoj prodaji Saponija vrijedi po meni uzimajući u obzir premiju prilikom kupnje nekih 1.000 kn po dionici, bez prodaje realna cijena na burzi bi trebala biti nekih 500 kn, kad i ako krenu sa isplatom dividende cijena bi mogla biti cca 700kn. Da li ćemo to i kad doživjeti je drugi par rukava. Vrijeme će pokazati, nije nagovor na kupnju, imam dionice.
Kolega, bez ljutnje ali ovaj vaš post mi izgleda kao želje i pozdravi u radijskoj emisiji.
Bilo bi korisno da argumentirate kako ste došli do ovih cijena.
Nije nagovor na kupnju ili prodaju, imam više dionica od vas 🙂
Meni ne izgleda. Ja mislim da uz primjereno resturkturiranje i ušminkavanje dionica može vrijediti i vise. I to znatno vise.
Kandit uključujući dug moguće vrijedi 40-tak milijuna eura, Maraska 20, a kemijski dio price barem 60-tak. To je 120. Umanjeno za neto dug to izadje 80-90. Govorimo o potencijalu pri prodaji. Drugo je burza i cijena na domaćoj burzi i sve ostalo sto ide uz to.
Nije mi jasno zasto svi pricate o nekoj prodaji kad se to nece dogoditi.
Nema potrebe za tim, koncentrirajte se na valuacije.
Imam Saponiju
Ja zaista ne znam hoće li se dogoditi prodaja. Ako poduzetnik nema nekoga tko zna i umije upravljati njegovom pričom onda obicno bude sklon prodaji svojeg poduzetnikckog Čeda. Ili ako vise nema ideje kako da poboljša ili unaprijedi poslovanje ili ako želi naplatiti svoj višegodišnji trud, a smatra da će na dugi rok gubiti poziciju u trci Itd Itd. Ponekad dođeš pred zid i ne znaš ili nemaš snage da ga preskočiš. Onda “taj zid” prepustiš nekome drugome… to je racionalno. I razumljivo.
Vjerojatno prodaje cijelog sustava neće biti tako skoro, no pojedini dijelovi mogli bi napustiti sustav. Sto ne treba biti loše ako ih možeš dobro naplatiti.
Ja pišem o prodajnoj valuaciji jer je tako najlakše izraziti mogući potencijal i ljudima je to najlakše anticipirati i osvjestiti. U pogledu vrijednosti. Pisao sam ja i o Krašu na 380 pa su mi se smijali i pisali da je to “stara zaklana raga” i da to nitko neće pored Marice i Pivaca htjeti kupovati. Eto, pokazalo se da to nije bilo bas točno. Štoviše mislim da Kras tek čeka “prava prodaja”… živi bili pa vidjeli.
Kod Saponije je vlasnički gledano situacija potpuno drugačija i jasno je tko o svemu gore napisanom odlučuje. Ja osobno mislim da kad ne znaš upravljati nekim biznisom ili si dosegao vlastite potencijale, onda ga prodajes. Kao sto Tedeschi odnosno ATGR proda biznis u kojem ne vidi budućnosti ili kao sto je Skojo prodao Mlinar kada je shvatio da za jači iskorak nema ni financijske, a bome ni ljudske resurse. To je neko logično osvještavanje kod ljudi koji imaju znacajnu imovinu i biznise. Grbesic se do sada nije pokazao kao takav igrač, ali to ne znaci da neće. Nekad je dobro preispitati strategiju, provjetriti stare ideje, po mogućnosti zanoviti ih i sagledati situaciju i potencijale onakvima kakve zaista jesu.