Rusi su u pravu! Amere bas briga za nekakvo svjetsko pravo (medjunarodno),zato ga i rusi u odnosu na njih ne trebaju postovati,nego ko je jaci taj i kaci.

Ranko, jesmo li mi u Nato ili u neo Varšavskom paktu?

sve je to ok, ali sta ameri nude za to? sve je to biznis pa ako žele da surađujemo, onda to mora biti dvosmjerno

Kao prvo i osnovno Ameri NIŠTA ne ulažu u Hrvatsku, više je uložila jedna Austrija ili Island nego Amerika. Dakle zašto uopće slušati Amere, koristi od njih nemamo apsolutno NIKAKVE.

To što je HRV u NATU ne znači da ne smijemo surađivati trgovinski s bilo kojom drugom zemljom ako je to nama u interesu. Amerikanci rade uvijek za svoje interese pa ne vidim zašto bi mi radili u svojoj zemlji protiv svojih. Ako imaju interes mogu sami dati bolju ponudu.
U hrvatskom Saboru treba izglasati Zakon da je bilo kakav Ugovor protivan interesima i na štetu HRV ništavan. Isto tako za sve štetne potpisane treba odgovarati ekipa koja stoji iza toga. Ako toga nema (a do sada nije bilo) znači da netko krade od političara na račun štetnih Ugovora za HRV. Nije teško obznaniti tko stoji i tko je zaradio iz toga.

savjet rusima: neka i oni vrše pritisak. naši političari su ljige koje se povijaju na svakom vjetru te jedino pritisak može djelovati na njih, svoga ja svoga sustava vrijednosti i svojih koncepcija oni nemaju, jedino što znaju je slušati druge.

nisam fanatik amerikanaca, ali oni ne ulažu samo zato zbog užasnih uvjeta za ulagače i pravne nesigurnosti. kada pogledate najveće austrijske investicije, vidjet ćete da su oni “osiguranje investicija” tražili od sanadera i sličnih jer dobro znaju da na slobodnom tržištu nitko u hrvatskoj ne može proći.

da se razumijemo, svaki put kad se kvaziulagači dogovore s lupeškim političarima, trošak se uvijek prebaci na porezne obveznike. to znači: što transparentije ulaganje, to veća korist za građane, i tu su amerikanci puno bolji od većine europe. apropos austrije, u suđenjima sanaderu i družini svako malo se spominje hypo banka a NIJEDAN službenik te banke ni austrijski političar nije optužen. to smrdi do neba, jer je riječ o dugogodišnjim nezakonitostima i apsolutno je nemoguće da u razne sumjive radnje nisu bili umiješani i austrijanci. o strabagu i njihovim poslovima na cestama se nadam da će jednog dana mjerodavne službe sve reći.

za američko neinvestiranje dakle krivi su naši lupeški političari i kriminalni krivosudni sustav koji su stvorili, a ne amerikanci. da posdjetim – dok je bechtel radio autoceste, cijena kilometra je bila izrazito niža. kad su otjerali bechtel, cijene autocesta su otišle u nebo.

dajte malo razmislite kad dajete takve prijedloge. ionako smo po pravnoj nesigurnosti među najgorim zemljama na cijelom svijetu, a vi biste da političari mogu deklaracijama osporavati potpisane ugovore?! pa dajte razmislite tko bi bio lud potpisati takav ugovor u kojemu se sve može osporiti naknadno zbog filozofiranja da je to štetno za državu?!

ugovori koji se potpišu obvezuju državu vječito a država koja bi osporavala svoje vlastite ugovore bila bi na razini nekog afričkog plemena u prašumi gdje nitko ne zna čitati ni pisati. ako je ugovor štetan, političare koji su ga potpisali može se i treba poslati u debeli zatvor, ali ugovorna obveza ostaje. i to je i dobro, jer će narodu koji čeka da mu iz guzice dođe u glavu jednom pasti na pamet da moraju glasati za poštene i sposobne političare ako neće da propadnu.

Osi,
to što Vi navodite nema veze s onim što ja predlažem, ne moraju političari osporavati Ugovore nego se PRIJE sklapanja ugovora od strateških interesa potrebna suglasnot Sabora na nekoj unaprijed određenoj razini broja glasova.
Druga pozitivna i po meni ne manje bitna pozadina toga jest da bi se eksplicitno znala odgovornost tko i zašto stoji iza nečega.
Moj prijedlog je suštinski i može biti u nekom drugom obliku a ovo što Vi navodite pogrješna interpretacija ideje na jedan način po sistemu: “razvodniti da bude neprihvatljivo pa da se ne donese”. To je sistem po kojem recimo Nobilo brani Perkovića, u HRV to prolazi jer ljudima nije u interesu da rade čisto, u nekoj normalnoj zemlji ti se na takav pokušaj nasmiju i kažu: “ovo ti nije igra, ili se uozbilji ili nestani”. U HRV pokušaj muljanja lako prolazi u zemlji koja štiti svoje i interese dobiješ ritnjak, platiš s kamatama i još za nagradu ideš u Zatvor (a ne Remetinec).

Tako je Antonijo oni gore su rusofili i neprijatelji Hrvatske!

Četiri jahača apokalipse konkurentnosti

Zašto nitko nikada nije ništa ozbiljno investirao u Hrvatsku a ne samo Amerikanci (a niti neće bez onih “dubokih reformi”) ima svoje itekako konkretne razloge. Name, globalizacija je “iznjedrila” četiri suvremena jahača Apokalipse koji nemilosrdno kose pred sobom sve što im se nađe na putu. To su: jedinični troškovi rada (conquest odnosno kuga); cijena sata rada (rat); produktivnost po satu rada (glad) i realni efektivni tečaj (smrt).

Zaguglajte “eurostat” pa ćete vidjeti da su razlike u EU 1 : 10 (jedan naprama deset). U Bugarskoj je sat rada 3,6 eura a u Švedskoj 40. Produktivnost po satu rada je 5 eura u Portugalu a 55 u Norveškoj. Cijena sata rada je veća u Hrvatskoj od onih u Poljskoj, Madžarskoj, Slovačkoj itd. (vidi eurostatovu tabelu). Za REER (real effective exchange rate) vidi bilo koju infografiku).

Sve to nema veze sa bilo kakvom unijom; odavde primjedbe da bi EU dobro učinila da vrati naziv EEC samo malo izmijenjen: Ekonomska zajednica njemačke evrope.

O da, i prinos na grčke desetgodišnje obveznice je oko 9,7% a na njemačke je oko 0,75. Vjerojatno zbog toga jer ta četiri jahača apokalipse globalizacije koriste Njemačku kao svoju bazu i iz nje odlaze na svoje izlete gdjegod im se svidi. Boriti se protiv njih je stravično teško a mnogima i nemoguće.