Začuđujuće kako jedan vrstan ekonomist poput g. Jurčića , koji posjeduje veliko teoretsko znanje, nema dovoljno agilnosti u realnoj ekonomiji. To je sigurno zbog pretjeranih obaveza u poslijednje vrijeme.
Nemam intenciju nikoga uvrijediti i unaprijed se ispričavam, ako netko krivo shvati moj komentar.
U potpunosti se slažem sa guvernerom, koji se već i dokazao kao izvrstan makroekonomist, predviđajući i izbjegavajući brojne ekonomske zamke, u mnogo prilika naglašavajući bitnost razvoja poduzetništva, ali ne slobodnom fluktuacijom tečaja, koju bi mnogi željeli, a bila bi kobna.
Banke imaju izuzetno nizak ROE, toliko nizak da svaki mali investitor, teško da bi pomislio da u njih investira, osim ako ne želi koliko toliko samo održavati vrijednost novca. U ovoj krizi ne da ne traže državnu pomoć, nego revitaliziraju državu, ne izvlače dobit, nego je zadržavaju i reinvestiraju.
Država nažalost nikako da pogodi in medias res – koliko je pretjerano velik državni aparat i da je to osnova samog problema oko rashodovne strane proračuna, te umjesto smanjenja prekomjernog broja kadrova u npr. brojnim suvišnim agencijama, podržava razno razna nova porezna opterećenja kako poduzetništva, tako i građana.
Izlaz iz svake krize leži u razvoju poduzatništva i poticanju potrošnje, naravno, ne prekomjerne. Mi ovdje imamo jedan ekomomski oksimoron: prestanak potrošnje u krizi. Pošto mi jesmo društvo sa izrazitim potrošačkim obilježjima, to zamrzavanje potrošnje na minimumu se izrazito negativno odražava na cjelokupan poduzetnički segment, što bi dugoročno moglo dovesti i do gašenja glavnine malih poduzetnika, umjesto njihovog razvoja. To opet dovodi do smanjenih proračunskih prihoda i tako u krug u klasičnom primjeru ‘začaranog kruga siromaštva’. Tko će u slučaju gašenja ili desetkovanja poduzetništva ‘hraniti’ državni aparat? To je pitanje na koje nailazimo svakodnevno.
Konkluzija bi bila, svaka pohvala guverneru g. Rohatinskom koji svojim mudrim savjetima (pošto naši čelnici vole metafore i alegorije): usmjerava kapetana da brod usred oluje otisne dalje od stijena.

postoji neki drugi značajno veći problemi u odnosu banka – klijent koje bi država trebal urediti:
1. pravila promjene kamatne stope su iksljučivo u domeni poslovne odluke banke – kada bi se ta kamata vezala uz Euribor plus određeni postotak, onda ne bi imali situaciju da kamatna stopa na stambeni kredit u Srbiji bude 2,9%, a u Hrvatskoj >6% (ovo je posljedica toga što recimo Unicredit daje kredit Zg banci po znatno višim kamatnim stopama nego što ga daje građanima u Italiji). Imamo situaciju da Unicredit uzme novac sa kamatom od 1%, a o0nda ga proslijedi u Hrvatsku Zg banci sa kamatom od 4% (ove brojke su uzete kao pojašnjenje)
2. valutna klauzula bi se obavezno trebala ukinuti jer bi onda građani puno laše se odlučivali na podizanje dugoročnih kredita

Nije li jaka kuna potopila i najbolje brodove hrvatske proizvodnje?

Nije .

Potopila ih je nezaustavljiva pohlepa "vlasnika " u trci za najboljim statusnim simbolima umjesto u održavanju konkurentnosti .Sve su spiskali za vrijeme 7 godina debelih krava .

Problem kod ukidanja valutne klauzule je taj sto je stednja u devizama. Kada bi svi krediti bili u kunama, kompletan valutni rizik bi presao na banke, sto bi kod eventualne devalvacije (koja je i u takvoj situaciji moguca zbog vanjskih faktora ili npr. neodgovorne fiskalne vlasti) unistilo financijski sustav. Kada svi mi budemo imali dovoljno povjerenja u kunu da stedimo u kunama (sto danas ni blizu nije slucaj iako su kamate na kunsku stednju vise nego na deviznu), tada bi mogli ukinuti valutnu klauzulu. Znate li puno ljudi koji stede (znacajne iznnose) u kunama? Teoretski mozete zabraniti i deviznu stednju, ali onda odose depoziti (devize) u carape…