Zašto Branko? Uvijek mogu reći da nisu znali da za isporučenu robu trebaju dobiti novac
Pitanje nacionalizacije tjedna. vlasništva manje je važno. Ovdje je važnija uzurpacija ustavno-pravnog poretka putem “ukidanja” dugova Agrokora političkim dekretom. Dobavljači imaju pravo naplatiti se iz cijele imovine Agrokora, kao i sve vrijednosti koju je Todorić nezakonito izvukao iz Agrokora. Vlada im nema nikakvo pravo to osporavati ali je to ipak učinila u za to treba snositi odgovornost, i to konkretnu, a ne samo političku. No to je ono što marksisti u Hrvatskoj rade već 25 godina, ljudima otimaju novac i usto se pozivaju na politiku.
g. Roglić: “kakvi su to vlasnici i kakav je to manađment kod dobavljača koji su omogučili da su tako izloženi prema jednom kupcu”
Ja bi dodao kakvi su to vlasnici i kakav je to menađment koji su se izvan redovnog poslovanja bavili posuđivanjem novca Agrokoru i to na način da su umjesto plaćanja svojih dobavljača, novac koji su posudili od banaka, uz nadu za brzu zaradu novac posuđivali Agrokoru
g. Roglić: "kakvi su to vlasnici i kakav je to manađment kod dobavljača koji su omogučili da su tako izloženi prema jednom kupcu"
Ja bi dodao kakvi su to vlasnici i kakav je to menađment koji su se izvan redovnog poslovanja bavili posuđivanjem novca Agrokoru i to na način da su umjesto plaćanja svojih dobavljača, novac koji su posudili od banaka, uz nadu za brzu zaradu novac posuđivali Agrokoru
nije im se baš isplatilo zelenašenje na Ivici, stari je to lisac s iskustvom još od starog Ante
Svi su učestvovali i sve znali, praveći se nevini u javnoj kući. A kad je Franjo nakon narodno oslobodilačkog rata govorio o potrebi duhovne obnove hrvatskog čovjeka od jugomentaliteta, svi su ga ismijavali. Štoviše, etatistička država s njihovim plutokratima tek je zajahala, nastavljajući (samo)upravljati kao u Yugi.
Franjo, oličeni demoktrat, nikada živio u institucijama real-socijalističke države iliti na socijalističkim jaslama, nikada član Partije, slučajno dogurao do generala…Što se lex-Agrokora tiče, taj dio zamrzavanja stanja postoji i u drugim zemljama. Sjećam se Loewe-Opta, tv-proizvođača u Njemačkoj. Kad su bili insolventni, onda je ovlašteni direktor otišao na sud prijavio insolventnost i zatražio “Gläubigerschutz”, odnosno zaštitu od vjerovnika. Sud odobrio, postavio svog voditelja insolventnog postupka na rok od 9 mjeseci. U tom vremenu je taj novi krizni management pokušao spasiti, što se spasiti dade i uspio je većim dijelom. Jedini problem kod lex-Agrokora je taj, da je bilo povlaštenih pri isplati starih potraživanja, a to su mali dobavljači. I tu bi država mogla nešto izgubiti, ali to nije velika suma u odnosnu na volumen potraživanja ostalih dobavljača.