“…
Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić optužio je danas Vladu na čelu s premijerom Zoranom Milanovićem da promašenom i neuspješnom ekonomskom politikom već šestu godinu mrcvari građane, pa zato mora otići.
…”
Aha, znači milanović je premijer već 6 (šest) godina…
Ha dobro da i to saznamo…
Ne sjećam se da je prije nekog optuživao da mrcvari građane 2,3,4 godine i tražio ostavku dotičnog(e)
Ako još netko treba otići onda su to čelnici svih sindikata u ovoj državi jer su svi korumpirani i ucjenjeni. Radničkim sindikatima u ovoj državi trebaju neki novi ljudi jer su ovi likovi već presmiješni sa svojim glumatanjem.
I ti u paketu s’njima luzeru.
SAMO CRKNUTI HRVAT ZA NAŠE POLITIČARE JE IDEALAN GRAĐANIN
ZNAM kakvi ljudi vladaju mojom zemljom, ipak poželim da ih sretnem i popričam s njima kao da su ljudska bića.
Želim reći, toliko me pere očaj da sam sad zabasala u patetiku.
Da li je moguće da baš nitko u Vladi ne kuži kolika je drskost uvlačiti se u tamne Audije?
Mogli bi ih vratiti, lažu da ne mogu, prodati nekom hrvatskom tajkunu ili odvjetniku koji može kupiti čitavu Hrvatsku.
Tim bi činom smirili raju kojoj je, znam jer živim među njom i pripadam joj, svega dosta.
Način komuniciranja naših političara sa sirotinjom je nevjerojatan.
Ministrica graditeljstva Mrak stalno nas mrko gleda i prijeti:
izgradili ste bespravno tisuće zgrada, ako ne platite harač srušit ćemo Hrvatsku.
Narod plaća prestravljen da će mu vlast sa crnom zemljom sastaviti konobice, nadstrešnice, sobičke koje su dogradili uz kućerak od pedesetak kvadrata.
Istovremeno isti narod gleda kako se kriminalcima ne ruše kućerine izgrađene uz samu obalu, uglednoj borkinji za katoličke vrijednosti gospođi Markić ne dolaze bageri pred vrata dvorca.
Ministri se na nas otresaju kao da smo njihovi kućni ljubimci koji su tko zna zašto pali u trajnu nemilost.
Jovanović ili sikće ili reži.
On je ministar resora u kome se za opstanak bori tisuće sirotana i sirotica. Hrvatski učitelji i učiteljice preko noći su postali nešto što Hrvatskoj ne treba.
I liječnici su suvišni.
S jedne strane ljudi jedva skupe koju kunu da odu u Sloveniju kupiti lijek jer je jeftiniji nego ovdje, operacija najčešće znači smrt, a predsjednik države hladnokrvno izjavljuje kako ga je liječnik stranac u njegovoj zemlji operirao u skladu sa zakonom.
Premijer Milanović ponaša se poput kronično nadrkanog pubertetlije koji zna da jest negdje ali ne zna zbog čega.
Duri se, trza, govori latinski, služi se metaforama koje ne razumiju ni ljudi koji se godinama bave psihijatrijom.
Jesu li svi ti koji nama vladaju luđaci?
Ne vjerujem.
To su manipulatori koji misle kako nama idiotima baš sve mogu prodati.
Hrvatska je u krizi jer smo se previse zadužili.
Mi smo sklapali ugovore koji su Hrvatsku pretvorili u spaljenu zemlju?
Odmah moramo vratiti dugove!
Kamo bi Amerika završila da vrati dugove?
Zašto naši političari svoj talent objašnjavanja neobjašnjivog ne iskoriste da našim vjerovnicima nacrtaju kako se građani Hrvatske nalaze između smrti od gladi i vraćanja dugova.
Svaki vjerovnik će shvatiti da mu više vrijedi živ nego mrtav dužnik.
Uzalud.
Samo crknut Hrvat za naše je političare idealan građanin “pravne države”.
Tako Hrvatskoj tepa Milanović.
U meni kuha bijes.
Ne bih se ovako osjećala kad bi sve te drske spodobe odglumile bar malo empatije prema narodu sa čijih leđa kožu deru.
Ministrica koja “brine” o sirotinji ne bi smjela “brinuti” u dizajnerskoj haljini.
Jovanović bi morao u sebi brojiti do deset prije nego nas pošalje u k’urac.
Oni nas mrze.
To je ono što mene najviše boli.
Što sam vam učinila?
Plaćam vas, živim u strahu zbog vas, djeca su mi u panici, starci oko mene mole boga da ih smrt izbavi iz hrvatske agonije, zadnju paru izvlačite iz naših džepova da biste mogli živjeti poput careva.
Ni to vam nije dosta.
Morate biti bahati, zlobni, zločesti, cinični.
Ludim.
Ne znam što ću sa sobom pa čitam Mažuranića.
Možda mi on pomogne da me hrvatski život ne ubije?
Smail-aga Čengić ostao mi je u sjećanju kao inkarnacija zla.
Kako je u njegovo vrijeme raja liječila stres?
Otkud zlato, koji krova nema,
mirna krova da ukloni glavu?
Otkud zlato, koji njive nema,
nego tursku svojijem znojem topi.
Otkud zlato, koji stoke nema,
no za tuđom po brdijeh se bije?
Otkud zlato, koji ruha nema?
Otkud zlato koji kruha nema?
Tako je vapila sirota raja.
A za vrijeme Smail-age Čengića PDV je bio 10%.