Zljubica, budiš interesantne teme, pa se nadovezujem i na ovu. Ne mogu kompetentno komentirati rad uprave iznutra jer to nikad nisam radio, ali mogu dati prilog mog viđenja tog segmenta promatrano sa točke gledišta normalnog građana koji silom prilika povremeno mora koristiti usluge te iste uprave. Princip rada unutar jedne jedinice za izdavanje osobnih dokumenata radi na isti način već 20 godina. U nekoliko navrata kod traženja nekih od dokumenata čekao se red i po nekoliko sati da bi službenik nakon ulaska u njegovu ordinaciju rekao- idite sa ovom uplatnicom do pošte, platite naknadu i donesite x biljega – i vratite se u red. Pokušao sam zapitati zar ne bi bilo svrsishodnije na ulaznim vratima napisati potrebnu proceduru i do toga postaviti kutiju sa potrebnim formularima, uplatnicama i tome slično i skratiti postupak na jedan ulazak u birokratsko carstvo, a time i dati mogućnost barem onima koji su pismeni da skrate izgubljeno vrijeme na minimum. Ne govorim o revolucionarnim mogućnostima interneta i dostavi zahtjeva za to isto uz internet banking – pa zar stvarno nemamo nikog pismenog unutar tih službi pa da shvati kolike mogućnosti po tom pitanju pruža tehnologija. Ili je istina negdje drugdje skrivena u strahu od gubitka tog idealnog posla. Pa zar nije svima postalo jasno da teret takve inertne i neučinkovite birokracije netko treba platiti – mi građani drugog reda koji se za svoj kruh moramo boriti u konkurenciji sa tržištem i svakog dana primamo nove namete. Jasno je da sve to mora puknuti prije ili kasnije, ali ne, zbog zahvale poslušnicima idemo još i dalje, na orvaranje novih općina, novih načelničkih pozicija, njihovih sekretarica, čistača, …itd, makar takva općina imala za brojku 5-6 duša koji realno rade. Industriju nam je poklopila konkurencija jer nismo bili spremni na ulaganje u nove tehnologije, poljoprivreda nam je ugušena dužničkim ropstvom i profiterstvom prekupaca i nakupaca, javni prometno-komunikacijski sektor krava muzara za izvlačenje gotovine koju smo kao država posudili na teret budućih generacija, turizam kao takav u pretežitom vlasništvu stranih korporacija plasira na stolovima sve samo ne Hrvatsku robu, … itd.
Želimo li slijediti one koji su napravili iste greške i gdje preostaje samo jedna roba koju ćemo biti u stanju plasirati na tržište – tjela vlastite djece izložena u seks dućanima koje će kupovati imućni starci koji će usput pokupovati nekretnine koje tako jako cijenimo da postaju nedostupne našoj djeci. Ne, ne želim da se to desi i nama, ali na opću žalost, ne pokrnemo li uskoro novi smjer bližimo se sve više toj opciji. Žalosno je i to da naša politička elita to ne vidi, ali i kako da vidi kada na poziciju vlasti dolaze radi sebe a ne radi općeg dobra.
Skrenuo sam malo sa teme, uprava i svi izvrsni elementi u tom sektoru, trebaju biti svjesni svoje parazitske pozicje ali i činjenice da bez živog hranitelja i njima je odzvonilo. Bez umjetnog disanja realnom, stvaračkom sektoru, presušiti će i posljednji izvor vode u žednoj pustinji Hrvatskoj. Da do toga ne bi došlo, svi trebamo dati svoj doprinos, svatko u svom malom svijetu neka zanemari sebičnost i pohlepu i postane svjestan naše međusobne uvjetovanosti i pokuša vidjeti gdje može unaprjediti svoj segment. Svi zajedno možemo nešto, pojedinčnim navlačenjem vode svatko na svoj mlin svi ćemo iscrpiti i ono zadnje malo snage preostalo.