Bravo, ministre! A najjače mi je to kako su organizirali mašineriju koja će “na tjednoj bazi” pratiti i podržavati procese kojih nema i kojih s njima neće tako skoro ni biti.
Zaključak? Konkretno jedno veliko ništa. Akademsko vođenje ministarstva iz fotelje oslonjeno na statistiku. Jadna majko.
Znamo da je Nova godina i nije za to najpogodniji trenutak, ali…
Kada je već riječ o vraćanju dugova, ponovimo još jednom elementarne stvari iz skore budućnost: I Hrvatska je jedna od zemalja koja je nagomilala dugove čiji najveći dio nikada neće moći vratiti i samo je pitanje vremena kada će (i javno)morati priznati da joj je državni dug postao neodrživ.
I Linić i Grčić su to već poodavno trebali reći javnosti kako bi ju počeli pripremati na stand-by aranžman s MMF-om koji će uslijediti još u mandatu ove Vlade a koji će biti glavna odrednica razvoja Hrvatske u bliskoj budućnosti. Po statiszikama MMF-a koju on vodi od ranih 70-tih od srozavanja na “junk” status do zahtjeva za stand-by aranžmanom na bazi reprogramiranja dugova prođu dvije do tri godine.
Sada kada joj je rejting u “junk” statusu daljnje srozavanje će vjerojatno ići u kraćim vremenskim razmacma.
Presudno će biti uvjeriti MMF i kraditore da samo reprogramiranje (dulji rokovi otplate i manje kamate) nisu rješenje. Tu bi MMF mogao lako ponoviti greške iz Argentine do Grčke što mu se i danas žestotko zamjera: tretiranje beznadne insolventnosti kao nelikvidnosti na temelju čega se produljuju i omekšavaju otplate postojećih dugova uz odobrenje još novih.
To je recept za vječito mrcvarenje stanovništva restrikcijama i kočenjem rasta (tzv. “dužničko ropstvo”). Hrvatska tu nikako ne smije ponoviti grešku Grčke kada je tadašnji premijer Georgios Papandreu u ožujku 2011 godine rekao Nijemcima kako će “Grčka vratiti svaki cent i Njemačka će dobiti natrag sav svoj novac s velikim kamatama”. Danas zbog te njegove izjave svi od njega rade ridikula po svim ekonomskim i poslovnim časopisima.
Hrvatska tu treba progutati ponos (što je od njega ostalo) i tražiti otpis maksimalnog dijela duga, a ne samo njegovo reprogramiranje. Budući da ionako nije država koja je u proteklih 20 godina “nezavisnosti i suvereniteta” ostvarila respektablne rezultate, kraditore neće biti teško uvjeriti da većinu do sada negomilanih dugova neće nikada moći vratiti.
To – radi budućih generacija – treba iskoristiti.
Ali još prije toga to treba reći javnosti.
Gospodarstvo je pred kolapsom!
A ko ga je do toga doveo? Umjesto prodaje ili kako uglađeno kažete monetizacije bolji efekat dalo bi sređivanje javne uprave na potrebnu mjeru (50% viška),ukinite vojsku ( koga klinca će nam to u EU i NATO-u), javni natječaj i sposobni a ne podobni na čela javnih poduzeća i napravit ih profitabilnim, ukinuti općine koje se ne mogu samofinancirati……..
Vratiti PDV na 22%, vratit dobit na 20 % (sada 20+12+1), napravite državu poštenja atraktivnu za ulaganje. Očistite sudove od loših i korumpiranih sudaca da investitori imaju pravnu sigurnost.
E da, za tako nešto treba hebeno radit. Lakše je prodat Dalmatinu. Oli ti je čačina. A možda se šta i zalipi!